šŸŽ„Alfie, presuda nefleksibilnog suda, ne prelazi iz Engleske

   

Apel na Papu da potakne britanske doktore i sudije na savjest koji, prema riječima Alfijevog oca, drže njegovo dijete "taoca" u bolnici Alder Hey u Liverpoolu. U međuvremenu, Apelacioni sud u Londonu je definitivno odbio transfer u Italiju.

Thomas Evans je umoran, ali ne odustaje. Zatvoren u Alfieovoj sobi sa svojom suprugom Kate, on provodi noć kako bi prebolio razočaranje zbog joÅ” jedne negativne presude. Zatim izlazi i najavljuje da želi upoznati osoblje Alder Hey: ā€žA sada da počnemo tražiti da ga odvedemo kućiā€œ. Njegove kritike na račun liječnika iz Liverpoola ostaju: "Postavili su pogreÅ”nu dijagnozu", smatrali su da je Alfie smrtno bolestan zbog neurodegenerativne patologije koja mu je isključila dio mozga, dok nastavlja da diÅ”e, već treći dan nakon ' uklanjanje čepa" potpomognutom ventilacijom. No, nakon ovoga, javlja se svijest da jučeraÅ”nja rečenica znači samo jedno: da smo "odbili da idemo u Italiju, nažalost". Uprkos državljanstvu dobijenom "iz humanitarnih razloga". A onda ostaje samo da pregovarate sa onim doktorima koji na kraju vide stvari samo očima koje se previÅ”e razlikuju od vaÅ”ih. Pregovori koji počinju tiho, između potrebe da se sastanemo i skoro konačnog zahtjeva da se Alfieju dozvoli da "ide kući za dan ili dva", osim da se "vrati na sud". Na kraju dana, međutim, čini se da se zid ruÅ”i: Tom se vraća pred kamere nakon sastanka licem u lice s muÅ”karcima i ženama u bijelim mantilima kako bi rekao da želi ā€žizgraditi most sa bolnicom", da se zahvalim "svom osoblju" . I svakako da se ne damo u iskuÅ”enje ljutnje, onih prijetećih uvreda na internetu koje nekoliko britanskih doktora osuđuje u ovim satima. Vrlo drugačije riječi u odnosu na one od nekoliko sati ranije kada je, u intervjuu za TV2000, tata Tom preklinjao Papu da ode u Liverpool da "vidi kako je moj sin talac ove bolnice". I istovremeno tvrditi da je Alfie "dio italijanske porodice", da kaže da je zahvalan na mobilizaciji Poluostrva, na dostupnosti bolnica u Genovi i Rimu, da potvrdi da osjeća da je "Papa blizu ā€œ, da ne želi da odustane od svoje supruge, spreman da učini ā€œsve Å”to je moguće za naÅ”eg sina, u ime Bogaā€ i da gotovo uz poklič zaključi: ā€œMi pripadamo Italijiā€. Italija koja nastavlja da se čuje. Ono o politici, uglavnom polemično prema Ujedinjenom Kraljevstvu. Ona udruženja i Crkve, koji izgledaju uplaÅ”eni. I to spontanih grupa koje se okupljaju u bdijenju na Trgu Svetog Petra prije svega na molitvi. Alfie neće stići, sada je jasno. Ali želja i posljednja nada mnogih ostaju njegovi roditelji, djeca iz radničke klase u ranim dvadesetim. Pokret srca koji Tom Evans objaÅ”njava ovako: ā€žSvake sekunde svakog dana sedim pored Alfijevog kreveta. Ne pati, ne osjeća bol i to me sve viÅ”e ohrabruje: nadam se da će joÅ” malo poživjeti.

Kategorija: CHRONICLES, PRP kanal
Tagovi: