Apel na Papu da potakne britanske doktore i sudije na savjest koji, prema rijeÄima Alfijevog oca, drže njegovo dijete "taoca" u bolnici Alder Hey u Liverpoolu. U meÄuvremenu, Apelacioni sud u Londonu je definitivno odbio transfer u Italiju.
Thomas Evans je umoran, ali ne odustaje. Zatvoren u Alfieovoj sobi sa svojom suprugom Kate, on provodi noÄ kako bi prebolio razoÄaranje zbog joÅ” jedne negativne presude. Zatim izlazi i najavljuje da želi upoznati osoblje Alder Hey: āA sada da poÄnemo tražiti da ga odvedemo kuÄiā. Njegove kritike na raÄun lijeÄnika iz Liverpoola ostaju: "Postavili su pogreÅ”nu dijagnozu", smatrali su da je Alfie smrtno bolestan zbog neurodegenerativne patologije koja mu je iskljuÄila dio mozga, dok nastavlja da diÅ”e, veÄ treÄi dan nakon ' uklanjanje Äepa" potpomognutom ventilacijom. No, nakon ovoga, javlja se svijest da juÄeraÅ”nja reÄenica znaÄi samo jedno: da smo "odbili da idemo u Italiju, nažalost". Uprkos državljanstvu dobijenom "iz humanitarnih razloga". A onda ostaje samo da pregovarate sa onim doktorima koji na kraju vide stvari samo oÄima koje se previÅ”e razlikuju od vaÅ”ih. Pregovori koji poÄinju tiho, izmeÄu potrebe da se sastanemo i skoro konaÄnog zahtjeva da se Alfieju dozvoli da "ide kuÄi za dan ili dva", osim da se "vrati na sud". Na kraju dana, meÄutim, Äini se da se zid ruÅ”i: Tom se vraÄa pred kamere nakon sastanka licem u lice s muÅ”karcima i ženama u bijelim mantilima kako bi rekao da želi āizgraditi most sa bolnicom", da se zahvalim "svom osoblju" . I svakako da se ne damo u iskuÅ”enje ljutnje, onih prijeteÄih uvreda na internetu koje nekoliko britanskih doktora osuÄuje u ovim satima. Vrlo drugaÄije rijeÄi u odnosu na one od nekoliko sati ranije kada je, u intervjuu za TV2000, tata Tom preklinjao Papu da ode u Liverpool da "vidi kako je moj sin talac ove bolnice". I istovremeno tvrditi da je Alfie "dio italijanske porodice", da kaže da je zahvalan na mobilizaciji Poluostrva, na dostupnosti bolnica u Genovi i Rimu, da potvrdi da osjeÄa da je "Papa blizu ā, da ne želi da odustane od svoje supruge, spreman da uÄini āsve Å”to je moguÄe za naÅ”eg sina, u ime Bogaā i da gotovo uz pokliÄ zakljuÄi: āMi pripadamo Italijiā. Italija koja nastavlja da se Äuje. Ono o politici, uglavnom polemiÄno prema Ujedinjenom Kraljevstvu. Ona udruženja i Crkve, koji izgledaju uplaÅ”eni. I to spontanih grupa koje se okupljaju u bdijenju na Trgu Svetog Petra prije svega na molitvi. Alfie neÄe stiÄi, sada je jasno. Ali želja i posljednja nada mnogih ostaju njegovi roditelji, djeca iz radniÄke klase u ranim dvadesetim. Pokret srca koji Tom Evans objaÅ”njava ovako: āSvake sekunde svakog dana sedim pored Alfijevog kreveta. Ne pati, ne osjeÄa bol i to me sve viÅ”e ohrabruje: nadam se da Äe joÅ” malo poživjeti.