(Autor: John Blackeye) Prosečnom Talijanu nije potrebno toliko briga i uvjerenja, tako da je druga faza već započela tjedan dana, jer su napušteni gradovi odjednom naseljeni automobilima koji se kreću punom brzinom.
Da, zato što uprkos činjenici da je automobila relativno malo na cesti, a promet gotovo ne postoji u usporedbi s uobičajenim vremenom, gdje možete potrajati pola sata da biste s jednog semafora prešli na drugi, u Rimu, na primjer, Rimljani oni i dalje vrše brzinu iako je saobraćaj potpuno redovan. I tada vidite, čak i u vrijeme coronavirusa, Rimljani su morali brzim cik-cak kretati između traka velike obilaznice i ako su umjesto toga zauzeti vožnjom gradom, trče kao ludi, a da ni sami ne znaju zašto. Rođeni su u prometu, ne znaju drugi način vožnje, moraju trčati.
Korak od faze dva do faze tri, do uobičajenih dekreta predsjedništva Vijeća ministara koji će sankcionirati smanjenje ograničenja, učinjen je u jednom danu. U stvari, u subotu, dvadeset i petog aprila, svi su sada izašli na ulicu pjevajući svoja srca, nazdravljajući i piknikima.
Bilo je dovoljno na televiziji predvidjeti da će doći do pada ograničenja kako Talijani, koji vjeruju političkim vlastima, ne čekaju pisane mjere i izliju na ulice uzvikujući: "Hvala bogu da je gotovo!"
Ali da je gotovo, to ne utvrđuje predsjednik Vijeća ministara niti stresni ljudi zatvoreni unutar zidova kuće. Nikada se nismo borili protiv ovakvog rata i vjerovanje da smo pobijedili kad je ostalo više od 2300 novih ljudi zaraženih i više od četiri stotine mrtvih, ozbiljna je greška u procjeni koja nas može skupo koštati.
Globalno gledano sve glave naroda pjevaju pobjedu dok broj žrtava i dalje raste. Želimo završiti ovu igru virusom koji nas je omamio u posljednja tri mjeseca. U ime BDP-a i širenja potrebno je odmah baciti sebe u budućnost, odnosno u prošlost, pokušavajući opet iz tamo gdje smo stali.
Ali rat protiv virusa ne može se dobiti jednostranom deklaracijom. Ne pobjeđuje se izdavanjem dekreta. Rat protiv virusa pobjeđuje se kada je virus poražen, a do danas virusom je samo u Italiji zaraženo više od dvije tisuće tristo ljudi. Da li želite da ovi ljudi ne zaraze druge? I još druge? Jasno je da se epidemija još nije ugasila i jednako je jasno da nisu poštivane sigurnosne mjere i socijalna distanca ako još uvijek postoji mnogo infekcija. Ali iako zna da se pandemija još uvijek razvija, sugerirajući metode koje nisu djelovale, vlada je odlučila da je to dovoljno. Rat je gotov, idi u miru.
Čini se da šefovi vlada žele što prije riješiti pandemiju, a posebno talijanska usvaja rješenja koja se nikad ne mogu primijeniti. Socijalno distanciranje javnim prijevozom u gradu poput Rima, u kojem u svakom autobusu ima najmanje petnaest afričkih imigranata koji se kreću bez karte u najrazličitijim smjerovima, neće biti moguće. Stoga se XNUMX. maja ne može pamtiti kao dan ponovnog pokretanja, već kao dan primirja protiv virusa koji nema namjeru ostaviti sam. To je predaja države. Političari žele da probaju. Pritisci u industriji su snažni, pa nastavite sa blagoslovom zdravlja.
Mogle bi se ponoviti i druge epidemije, a ono što se dogodilo u Lombardiji mogli smo vidjeti i drugdje, ali industrijska proizvodnja će povisiti nivo BDP-a čak i ako će u tom trenutku talijanski narod trebati blagoslov.