(autor John Blackeye) Rimsko popodne sredinom oktobra ovoga puta je sunčano, ali vrlo vjetrovito, pa čak i ako neko luta uokolo među hiljadama prisutnih sa majicom kratkih rukava, mora se dodati da je ovo popodne zaista hladno.
Rimljani, oni koji se ne daju da ih vodi televizija, i danas su odlučili da demonstriraju u odbranu svojih ustavnih sloboda i mirno se predstavili u Piazza della Bocca della Verità a zatim se ulije u Circus Maximus.
Procjene su napravljene od strane Glavnog štaba policije, navodi se uPoljski advokat ko je organizator događaja, pričaju deset hiljada učesnika ali svi znamo da će televizija pričati o četiri mačke okupljene na sednici. Do sada bljutava propaganda mainstream svira neskladan refren koji je, s jedne strane, ogromnu većinu Talijana utonuo u dubok san, s druge strane to dobro razumije i preostali dio Talijana koji je shvatio šta je to nacionalna informacija u ovom posljednjem periodu: smeće .
Zapečatiti atmosferu “socijalna pacifikacija” što je među ciljevima ovog događaja, daje, samo zene, pozvani su da uzmu cvijet koji su ponudili organizatori i donesu ga policajcima koji sa sigurne udaljenosti s druge strane puta provjeravaju da li je sve u redu.
Ljudi nastavljaju da se okupljaju jedan po jedan dok se grupa formira ispred male pozornice okružene trobojne zastave i zastavama udruženja prisutnih na događaju.
Okosnica ovog događaja su ljudi: obični ljudi. Nema političkih frakcija ali da izađe na ulice, ovog puta prihvativši apelPoljski advokat to su obicni ljudi: porodice, mladi ljudi, odrasli.
Neko u masi je pripremio neke ručno rađene znake protesta. Ne postoji profesionalna organizacija oni sindikati koji, dijeleći zapaljene crvene zastave svima onima koji idu na proteste da bi zapravo otišli na piknik u Rim, vjeruju da su organizirali protest.
Ovdje među ljudima ima ljudi koji bi poštedjeli izleta, ali žele Vladi pokazati svoje ljutito lice i to će činiti sve dok država ne ucjeni Zeleni prolaz neće biti eliminisana.
Čak ni ovaj članak nema za cilj da ima političku poziciju, već puki cilj vijesti da da glas onima koji ne nalaze mjesto među glavnim nacionalnim informativnim emisijama, ali se postavlja prirodno pitanje: da li je Green Pass uveo neki drugi Italijanski političar, recimo Berluscano ili Salvini, da li bi pravosuđe stajalo po strani i gledalo kao što radi sada?
Pojavljuju se ozbiljne sumnje, a istovremeno i mnoge brige jer ako su institucije jedne države sve na istoj strani, to nanosi bol ljudima.
I sindikati su među prvima koji su primili talas zviždanja: Nevjerovatno je da su oni sa Vladom, sa ovom Vladom, otvoreno protiv radnika
Na bini se smenjujuAdvokat Polacco, a zatim i neki doktori što je predstavljalo duboku nelagodu koju ova kategorija radnika doživljava, podložna stalnim suspenzijama koje kao sekač padaju na sve one koji ne žele da se priklone ucjeni vakcine: ili radiš ili ne radiš... ali ne mogu te natjerati da to radiš. Ovo je ukratko ludi refren.
Takođe je intervenisaoPoštovani Cumial koji je govorio o inicijativi koja je u toku, a neki političari je okupiraju do kraja Sjedište regije Lazio da dokaže da oni „postoje“.
Država koja je poput gusjenice odlučila pogaziti slobodu Talijana, i danas je u Rimu morala zategnuti ručnu kočnicu i iako televizijske stanice neće dati prostora ovim slobodarskim inicijativama, politički svijet je svjestan da su ljudi napuštajući svoje domove, iz stambenih jedinica, iz ureda da odu i viču svoj bijes po svim gradovima Italije i da kažu Vladi da ne može dirati u svetu slobodu građana niti bilo čije pravo na rad.
Zbog pandemije koja tamo skoro da i ne postojiDržava suspenduje hiljade zdravstvenih radnika i nastavnika s posla, a od danas će nastaviti sa suspenzijom mnogih javnih i privatnih radnika. Ostali radnici ili dobiju vakcinu ili žrtvuje platu i nozdrve na trenutak.
Medijsko bombardiranje isušilo je mozak velikoj većini Italijana za koje se ne može reći da su prevareni jer su postali agresivni. Zapravo, država je protiv radnika i da se to dogodilo prije samo nekoliko godina, vidjeli bismo talase protesta sa studentima i radnicima na čelu, ali široko rasprostranjena akcija dezinformacija i medijske konfuzije je tako dobro proučena i detaljno da su Italijani postali potčinjeni sistemu koji ograničava ustavne slobode.
Dan je nastavljen aplauzima i sloganima, ali u zraku se osjeća jaka svijest da ljudi izlaze na ulice a da ih sindikati na to ne pozivaju. Ljudi će nastaviti da protestuju do Zelena propusnica neće biti eliminisana iz italijanskog prava. Nakon što pandemija prođe, odgovornost poštenih sudija će biti da traže bilo kakvu odgovornost za postupke onih koji su, vjerujući da imaju moć života i smrti, odlučili da se dočepaju slobode i prava na rad čitave ljudi.
Danas Trst zove, a Rim se odaziva. Bez nasilja, ali svi prisutni su spremni svaki dan izaći na ulice dok ova Vlada ne podnese ostavku.
