(od Antonio Adriano Giancane) Afrika, zemlja puna bogatstva, a ne samo dijamanata kako se pojavilo u filmskim prezentacijama"Blood Diamond": L'Afrika je mnogo više!
Afrika je ogroman rudnik prirodnih resursa kao što su nafta, dijamanti, zlato, rijetke zemlje, koltan i kobalt. Uranijum koji koristi Francuska takođe dolazi iz Afrike, posebno iz Nigera. Niger, na primjer, ima najveće rezerve uranijuma na svijetu, kao i bogat naftom, biomasom i ugljem.
Francuska je napustila svoje rudnike uranijuma u svojoj domovini 2001. godine i sada uvozi uranijum iz Nigera, koji je postao nezavisan 1960. godine.
Stopa elektrifikacije u zemlji je vrlo niska do te mjere da Niger mora pribjeći uvozu električne energije iz inostranstva.
Stopa rasta zemlje nakon pandemije se pogoršala, štoviše, pogoršanje klimatskih uslova i problemi unutrašnje sigurnosti pogoršali su stanje u zemlji.
BDP Nigera po glavi stanovnika je jedan od najnižih u Africi sa 1.310 dolara, novčana jedinica je franak CFA, službeni jezik je francuski, stopa siromaštva je 40,81%, neto indeks migracije je -0,2 na 1000 stanovnika.
Nigerijska populacija raste kontinuiranom brzinom, a posebno u ruralnim područjima gdje je, nažalost, ekstremno siromaštvo i dalje veoma visoko sa ograničenim pristupom pitkoj vodi i kanalizaciji.
Niger više nije kolonijalna zemlja, ali se gotovo ništa nije promijenilo u odnosu na to razdoblje.
Ali zašto Afrika, zemlja sa ogromnim resursima koji bi, ako bi se njime dobro upravljala, mogla donijeti veliko bogatstvo cijeloj zemlji od koristi za afrički narod, i dalje ostaje poprište eksploatacije, građanskih ratova, ropstva i imigracije? Zašto dio svijeta koji sebe smatra "civiliziranim" ne provodi politike koje mogu dati dostojanstvo ovim ljudima?
U Africi muškarci, žene i djeca rade u rudnicima, neumorno i bez adekvatne socijalne zaštite, kršeći i gazeći svaki oblik ljudskih prava, na vađenje koltana i kobalta, esencijalnih minerala koji podržavaju tehnološku i industrijsku evoluciju koju doživljavamo.
Postoji samo jedan razlog, u kolonijalnom periodu rudnici su pripadali kolonijalnim zemljama, danas pripadaju onima koji imaju ugovore, odnosno ne Nigeru ili Nigerijcima, već istočnim i zapadnim stranim silama prisutnim u Africi zemlje.
Afričke zemlje neće moći same da prevladaju kolonijalizam ili postkolonijalizam, one nemaju vlastitu političku obuku i kapacitete da nastave ovaj proces transformacije.
Paradoks je da je Francuskoj potreban nigerski uranijum za proizvodnju električne energije kako bi funkcionisao, a Niger, uprkos tome što ima uranijum, nema električnu energiju za sebe.
Paradoks se može ponoviti za većinu afričkih zemalja.
Pretplatite se na bilten PRP kanala
Afrika, dakle, nastavlja biti zemlja osvajanja za sve zapadne, ali posebno istočne zemlje (Kina - Rusija) koje kroz procese uključujući korupciju stvaraju političku i ekonomsku nesigurnost i nestabilnost, podstičući procvat najamničkih kompanija koje plaćaju bilo kome, što rezultira trgovinom oružjem, drogom, ljudima i proliferacijom terorizma.
Uzbunu je podigao ministar vanjskih poslova Antonio Tajani koji je u intervjuu za Avvenire izjavio da «Afrika ne smije postati zemlja osvajanja, nezamislivo je danas zamisliti novu trku prema tom kontinentu poput one nesretnog sjećanja iz devetnaestog stoljeća. Međutim, u zemljama kao što su Sudan, Libija ili Centralna Afrika već dugo primjećujemo rastuće strane utjecaje koji uzrokuju pogoršanje uslova sigurnosti i stabilnosti u područjima koja su već vrlo krhka.".
Prema riječima ministra Tajanija potrebno je stvoriti novu saradnju za razvoj posebno unutar EU, govoreći jednim glasom i ostavljajući po strani pojedinačne inicijative zemalja koje trenutno nisu dovoljne u smislu istorije, kalibra i veličine da proizvedu željene promjene.
Da Evropa i dalje želi da bude protagonista nekog koraka u istoriji, morala bi da sprovede jedan strateški ekonomski projekat za afričke zemlje čiji prioritet nije niži od rata koji je sada u toku na granicama EU.