Al Serraj je dan prije posjete delegacije EU (zakazano za 7. januar), koju predvodi visoki predstavnik Borrel, upozorio: "Ne dolazite u Libiju, iz sigurnosnih razloga, ovdje je opasno".
Kako Semprini precizira u La Stampi, u stvarnosti Fayez al Sarraj ne želi nikakvo miješanje, on želi da nastavi sa sporazumom potpisanim sa Erdoganovom Turskom. Prekasno je za Evropljane koji su radije čekali kraj božićnih praznika prije nego što pohrle u Libiju da definiraju politički put. Šteta je što u međuvremenu Erdogan, zahvaljujući podršci parlamenta od 2. januara, već šalje svoje trupe u Tripoli da brane GNA Fayeza al Serraja.
Evropska misija je od početka bila slaba jer se Francuska danima povukla jer je, kao što je poznato, oduvijek bila bliska gospodaru Kirenaike, generalu Khalifi Haftaru. La Stampa također izvještava da je Pariz spriječio Di Maia da izda zajedničku izjavu u kojoj osuđuje subotnji napad na akademiju u Tripoliju, demontirajući ionako krhku evropsku arhitekturu uspostavljenu u decembru.
Jučer je Luigi Di Maio pokušao kontaktirati Serraja, ali nije dobio odgovor. Lojalisti vlade Tripolija dali su do znanja: “Italija i Evropa bi prvo trebalo da odu kod Haftara i ubede ga da se povuče, pre nego što dođu ovde".
Loša sreća za libijski dosije je što je američko-iranska kriza ugasila reflektore na toj sjevernoafričkoj zemlji, ostavljajući Turskoj slobodnu da počne slati svoje trupe uz prešutni pristanak Putinove Rusije.
Haftar je pozvao libijski narod na džihad protiv turskog osvajača, dok se priča o napadu na vojni koledž Hadaba koji je u subotu navečer prouzročio smrt najmanje 28 ljudi i ranjavanje još 18 još uvijek okrivljuje Al Serraj Haftarove milicije, tražeći hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a, a uz oprečne glasove i slabe potvrde, mnogi tvrde da je to bio napad od strane terorista ISIS-a ili Al Kaide.
Portparol generala Haftara, Ahmed Al Mismari, demantovao je to i precizirao da «eksplozija se dogodila iznutra, a ne spolja» i da nas svi elementi navode na razmišljanje o terorističkom napadu na kadete vojne akademije u Tripoliju kao što je bio slučaj sa onim u Bengaziju.