Amnesty International je naručio Ipsos da provede istraživanje o uznemiravanju na internetu, koje uključuje oko 500 žena starosti između 18 i 55 godina u sljedećim zemljama: Danska, Italija, Novi Zeland, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španija, Švedska i Sjedinjene Američke Države. Od 4000 žena koje su učestvovale u anketi, 911 je odgovorilo da su doživjele uznemiravanje ili prijetnje na internetu, od čega 688 na društvenim mrežama. Što se tiče Italije, od 501 intervjuisane žene, 81 je pretrpela uznemiravanje ili pretnje na internetu, od čega 62 na društvenim mrežama. Konkretno, četvrtina (23 posto) žena koje su učestvovale u istraživanju barem je jednom pretrpjela uznemiravanje ili prijetnje: od 16 posto u Italiji do 33 posto u SAD. Posebno je alarmantan podatak od 41 posto žena koje su se barem jednom uplašile za svoju fizičku sigurnost. Više od polovine ispitanih žena (55 posto) prijavilo je periode stresa i anksioznosti ili napada panike nakon uznemiravanja i prijetnji na internetu. “Internet može biti prijeteće i opasno mjesto za žene. Nije tajna da mizoginija i uznemiravanje napreduju na internetskim platformama, ali ovo istraživanje pokazuje koliko štetne posljedice mogu biti za ciljane žene”, rekla je Azmina Dhrodia, istraživačica tehnologije i ljudskih prava Amnesty Internationala. “Suočeni smo s nečim što se ne završava kada prestanete biti na mreži. Možete dobiti prijetnje smrću čim otvorite aplikaciju ili živjeti u strahu od erotskih ili intimnih fotografija koje kruže internetom bez vašeg pristanka. Sve nevjerovatnom brzinom: uznemirujući tweet može izazvati val mržnje u roku od nekoliko minuta. Kompanije društvenih medija treba da počnu ozbiljno shvatati ovo pitanje."
Istraživanjem su obuhvaćene žene koje sebe smatraju umjerenim do aktivnim korisnicima interneta. Nešto manje od polovine (46 posto) žena koje su doživjele uznemiravanje ili prijetnje na internetu navelo je da su žene po prirodi mizogine ili seksističke. Između petine i četvrtine žena (19 posto u Italiji) izjavilo je da im je prijećeno fizičkim ili seksualnim napadom. 58 posto onih koji su doživjeli uznemiravanje ili prijetnje na internetu reklo je da su uključivali rasističke, seksističke, homofobične ili transfobične fraze. 26 posto je izjavilo da su lične i privatne informacije ili drugi osjetljivi podaci u vezi s njima (takozvani “doxxing” fenomen) podijeljeni na internetu. Preko 59 posto intervjuisanih reklo je da uznemiravanje ili prijetnje na internetu dolaze od potpunih stranaca. Psihološki uticaj svega ovoga može biti razoran: 61 posto žena koje su pretrpjele uznemiravanje ili prijetnje na internetu iskusilo je pad samopoštovanja i samopouzdanja; više od polovine (55 procenata) iskusilo je stres i anksioznost i imalo je napade panike; ukupno 63 posto (ali na Novom Zelandu 75 posto) prijavilo je poremećaje spavanja; više od polovine (56 procenata) imalo je poteškoća sa koncentracijom tokom dužeg vremenskog perioda. Društveni mediji, posebno za žene i marginalizirane grupe, važan su prostor za ostvarivanje slobode izražavanja, a uznemiravanje i nasilje na internetu su direktna prijetnja toj slobodi. Više od tri četvrtine (76 posto) žena koje su pretrpjele uznemiravanje ili prijetnje na mreži promijenile su način na koji koriste društvene mreže, na primjer sadržaj svojih objava: 32 posto je reklo da je prestalo da objavljuje mišljenja o određenim temama. “Društveni mediji pomažu u jačanju slobode izražavanja i povećanju pristupa informacijama – podvukla je Dhrodia – Ali pošto su diskriminacija i nasilje nad ženama dospjeli u digitalni svijet, mnoge žene se povlače iz razgovora ili se samocenzuriraju plašeći se posljedica po svoju privatnost ili sigurnost.” Otprilike četvrtina (24 procenta) ispitanih žena izjavila je da su se nakon što su doživjele uznemiravanje ili prijetnje na mreži plašile posljedica po članove svojih porodica. U svih osam zemalja, mnoge žene su rekle da su vladine politike koje reaguju na uznemiravanje više neadekvatne nego adekvatne, s najvišom stopom od 57 posto u Švedskoj. Trećina ispitanih žena u Ujedinjenom Kraljevstvu (33 posto), Sjedinjenim Državama i Novom Zelandu (32 posto) izjavila je da je odgovor policije bio neadekvatan. Žene vjeruju da bi društvene mreže trebale učiniti više. Samo 18 posto je odgovorilo da je njihova reakcija bila vrlo, donekle ili potpuno adekvatna. “Kompanije društvenih medija odgovorne su za poštovanje ljudskih prava, uključujući slobodu izražavanja. One moraju osigurati da žene koje koriste njihove platforme mogu to učiniti slobodno i bez straha”, komentirala je Dhrodia. Amnesty International priznaje da pravo na slobodu izražavanja štiti izražavanje koje može biti uvredljivo, duboko uznemirujuće ili seksističko, ali ne štiti poticanje na mržnju ili nasilje. Nadalje, ovo pravo moraju uživati svi podjednako i uključuje pravo žena da se izraze i žive bez nasilja i straha, kako van mreže tako i na mreži. Društvene platforme izričito navode da ne toleriraju zlostavljanje na osnovu spola ili drugih oblika identiteta, već moraju provoditi pravila svoje zajednice. Oni također moraju omogućiti korisnicima korištenje pojedinačnih mjera sigurnosti i privatnosti, kao što su blokiranje, utišavanje i filtriranje sadržaja. Na taj način će žene, ali i svi korisnici općenito, moći imati manje štetna i opasna online iskustva. Kompanije društvenih medija također moraju osigurati da su moderatori adekvatno obučeni da prepoznaju uznemiravanje i prijetnje na mreži na osnovu spola ili drugih oblika identiteta. Amnesty International također poziva vlade da osiguraju uspostavljanje odgovarajućih zakona, politika, praksi i obuke kako bi se spriječilo i okončalo uznemiravanje i nasilje nad ženama na internetu, bez primjene neopravdanih ograničenja na legitimno korištenje slobode „izražavanja“.