(autor Massimiliano D'Elia) Francuski ambasador u Italiji napušta Rim: “Nemoguće je znati koliko će dugo ostati u Francuskoj“, rekao je izvor iz ministarstva za francuski radio. Ministarstvo vanjskih poslova Francuske najavilo je povratak ambasadora, Christian Masset, za konsultacije, nakon niza “nečuvene izjave"E"napadi bez osnova ili presedana” od strane vlade Rima. Saopćenje sa Quai d'Orsay-a završilo se pozivom Italije da djeluje na ponovnom otkrivanju odnosa prijateljstva i međusobnog poštovanja. Prošlog 21. januara, francuska vlada je već pozvala italijansku ambasadorku u Francuskoj, Terezu Kastaido, nakon Di Maiovih komentara o "afričkom franku"..
Ambasadorov podsjetnik je poslužio da razjasni "loše raspoloženje” francuski, objašnjava Nathalie Loiseau, francuska ministrica za evropska pitanja. U stvarnosti, služi i za traženje "gest” na italijanskoj strani: nešto što izgleda kao reparacija.
Komercijalna razmjena između Italije i Francuske
U svim ovim koracima ka kraju međunarodne diplomatije u igri je 74 milijarde eura, to je vrijednost trgovinske razmjene između Italije i Francuske u 2017. godini, uz prednost za italijanski izvoz. Industrijske konfederacije dvije zemlje uvjerene su, naime, da je trvenjima suđeno da potraju do evropskih izbora. Da ne spominjemo sporazume koji se pojavljuju u industriji brodogradnje Fincantieri-Stx France i između Air Francea i Alitalia.
U stvari, ministar Moavero Milanesi je odmah dao izjavu: "Francuska i Italija su savezničke nacije i prijateljstvo između dva naroda je duboko. Njihovi interesi i stavovi, kao i politička debata za naredne izbore za Evropski parlament, ne mogu i neće uticati na čvrste odnose koji nas decenijama spajaju.".
Giuseppe Conte, u posjeti Libanu, odmah je ublažio ton govoreći: "prijateljstvo nije upitno" i o Di Maiovom susretu sa francuskim žutim prslucima: "on je to učinio kao politički lider", a ne "institucionalno".
Takođe i Predsjednik Republike Sergio Mattarella izražava sve svojezabrinutost za nastalu situaciju" pozivajući na "trenutno" ponovno uspostavljanje klime povjerenja. Stoga da odmah aktiviramo inicijative i pomirljive diplomatske gestove."
Alessandro Di Battista međutim, najagresivniji je i insistira na optužbama na račun "francuskih menadžera u afričkim bankama", dok Luigi Di Maio, potvrdivši nastavak odnosa sa francuskim žutim prslucima, poprima institucionalniju masku i slijedi polu-opuštajuće izjave ministra Mattea Salvinija koji, međutim, ne želi da u svoj vokabular uvrsti termin "žuti prsluci".
Odgovor Mattea Salvinija
"Ne želimo da se svađamo ni sa kim, ne zanimaju nas kontroverze: mi smo konkretni ljudi i branimo interese Italijana. Vrlo dostupan za susret s predsjednikom Macronom i francuskom vladom, sjedni za sto i odgovori, što se mojih vještina tiče, tri osnovna pitanja. Prestanite sa odbijanjima na granicama, bilo ih je preko 60 hiljada od 2017. do danas uključujući i djecu i žene napuštene u šumi. Prestanite sa italijanskim teroristima, njih petnaestak, osuđenih, ali koji žive dobrim životom sa prebivalištem u Francuskoj i na kraju nanose štetu našim radnicima koji su svakodnevno na francuskim granicama maltretirani kontrolama koje traju satima. Spremni smo i na raspolaganju, konstruktivnog duha“, zaključuje vlasnik MUP-a, „okrenuti stranicu za dobro našeg naroda".
Reakcija opozicije
Predsjednik Fratelli d'Italia, Giorgia Meloni: "Francuska je ugrozila svoje prijateljske odnose sa Italijom 2011. godine, kada je vodila rat protiv Libije kako bi poništila sporazume o snabdijevanju energijom potpisane između Italije i Libije. Nakon 7 godina uplitanja, predatorskih akvizicija naše strateške imovine i neprijateljskih čina prema nama, Francuska je trebala očekivati gubitak simpatija i kredibiliteta od strane talijanskih građana i političkih snaga. On se nada da će opoziv francuskog ambasadora označiti kraj logike regionalne moći koju vodi Pariz, strategije nedostojne procesa evropskih integracija".
Predsjednica grupe Forza Italia u Komori Mariastella Gelmini: "Sa opozivom ambasadora u Rimu od strane Francuske, sada je jasno da ova vlada briše sedamdeset godina italijanske vanjske politike, uz ogromnu štetu koja će se vremenom produžiti. Obilježje ove vlasti, posebno u evropskom scenariju, je potraga za neprijateljima i sukob u svrhu izbornog konsenzusa. Di Maio i Di Battista sa žutim prslucima samo bi izgledali smiješni da ne predstavljaju neopravdano miješanje u unutrašnju politiku zemlje koja je ipak naš partner, saveznik i suosnivač Evrope. Mislim da ne razumiju ni riječi koje su pratile ambasadorovo upozorenje, odnosno one koje na taj način stigmatiziraju djelovanje ove izvršne vlasti: 'neviđeni napadi Italije'".
Paolo Gentiloni (PD) bivši premijer: "Danas će kriviti perfidnog Makrona, sutra će kriviti nepravedne procedure za kršenje prava.” “Tužno je vidjeti veliku zemlju kao što je Italija sve krhkiju i izolovanu".
Antonio Tajani (FI) predsjednik Evropskog parlamenta: "To je još jedna potvrda lude vanjske politike ove vlade koja objavljuje rat cijelom svijetu, staje na Madurovu stranu protiv demokratije i sa jednim od svojih potpredsjednika ide u podršku nasilnim ljudima koji uništavaju radnje, aute i bacaju molotovljeve koktele protiv policije sa žutim giletom. To znači da Italija sa ovom vladom ne zna šta je spoljna politika i kako se naša zemlja može ubrojati u svet. Ne želimo mešanje od strane drugih, ali ako ne želimo ne možemo da idemo u Francusku da upoznamo one koji uništavaju, one koji napadaju policiju, one koji organizuju nasilne demonstracije širom zemlje jer nam je onda potreban neki dogovor formirati grupu poslanika u Evropskom parlamentu, to nije u redu. Zaista je ozbiljno da Italija, zemlja osnivač EU, zemlja koja učestvuje u G7, ima vanjsku politiku koja nas izoluje kao nikada prije bez vlade, bez političke snage desnice, centra ili ljevice.".
U suštini, kroz istoriju je uvek postojalo zdravo rivalstvo između Italije i Francuske zbog nesumnjivih sposobnosti dveju zemalja u različitim komercijalnim sektorima. Činjenica da Francuska ima veći uticaj na vanjsku politiku, posebno u afričkim zemljama, posljedica je činjenice da se njena kolonijalna historija ne može izbrisati posebno kada iza nje stoji profit za vlastitu naciju. Upitna spoljna politika koja je, međutim, opravdana nacionalnim interesom. Nacionalni interes o kojem bi Italija trebala bolje voditi računa u inozemstvu, a ne da bude blokirana unutar italijanskih granica iscrpljujućim i dugotrajnim izbornim kampanjama koje riskiraju da postanu "zaprljane" i neatraktivne s rezultatom nezadovoljstva Italijana prema politici i prije svega prema učešću u izbornim konsultacije.