(napisao Massimiliano D'Elia) Očigledni nedostatak američkog interesa za Bliski istok već neko vrijeme favorizira nove procese strateškog utjecaja novih / starih međunarodnih igrača. Sirija je područje koje u tom pogledu pokazuje kako trijumvirati Rusija, Turska, Iran rade dobro i loše vrijeme u perspektivi koja je sve samo ne umirujuća, a na štetu, prije svega, sirijskog civilnog stanovništva. Ruski predsjednik Vladimir Putin, Iranac Hassan Rouhani i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan već dijele Siriju na odgovarajuće zone utjecaja koje će biti uspostavljene nakon rata, uprkos tome što su sva trojica lidera u nekoliko navrata izjavila da žele poštuju teritorijalni integritet Damaska. Erdogan je također čvrst u odluci da prvo uništi sve terorističke grupe, uključujući kurdsko-sirijske milicije YPG.
Sporazumom Moskva-Ankara-Teheran zamrzava se svaka buduća Asadova inicijativa za vraćanje područja koja kontroliraju Kurdi istočno od Eufrata, na jug pobunjeničke milicije i na sjever koji uključuje Afrin.
Erdogan se, u međuvremenu, priprema da proširi tursku sferu uticaja na sjevernu Siriju, jer je izjavio da želi izgraditi vojnu bolnicu u Tell Abyadu, koja je sada u rukama kurdskih milicija YPG, koji će služiti za liječenje ranjenih koji su Dolazeći iz Ghouta, enklava je ponovo osvojila sirijske snage nakon duge opsade. Prema Erdoganu, medicinska ustanova će biti izgrađena uz pomoć Kremlja.
Moskva i Ankara su takođe ojačale svoju vojnu saradnju i to pokazuje vjerovatnu istinitost američkog povlačenja iz Sirije. Sam američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će se povlačenje američkih vojnika održati što je prije moguće. Međutim, mnogi tragovi bi svedočili da su SAD naprotiv povećavale svoje prisustvo u Manbiju, gradu na severu Sirije koji kontrolišu Kurdi. Erdogan, u stvari ne slučajno, nedavno je zapretio da će napasti ovaj grad jer je to kurdsko-sirijska enklava.
Samit je takođe bio prilika za konsolidaciju saradnje u vojnoj industriji. Načelnici generalštaba, turski Hulusi Akar i ruski Valerij Gerasimov razgovarali su o isporuci ruskog raketnog sistema S-400 koji se prebacuje u 2019. godinu, a ne više u 2020. godinu, za oko 2,5 milijarde dolara. S tim u vezi, NATO je uvijek pokazivao svoje razočaranje s obzirom na to da ruski proturaketni sistem nikada neće moći raditi s integriranim raketnim i protuzračnim odbrambenim sistemom Alijanse.
U Akkuyu, južno od Turske, prvu tursku nuklearku gradit će ruska kompanija Rosatom, po cijeni od 20 milijardi dolara, samo 190 kilometara od NATO vojne baze Incirlik. Na inauguracijskoj ceremoniji predsjednik Putin izjavio je da će elektrana biti u skladu s glavnim sigurnosnim standardima i da će prvi reaktor biti u funkciji do 2023. godine, godine u kojoj će se proslaviti stogodišnjica od osnivanja Turske Republike. Druga tema o kojoj je bilo riječi bila je izgradnja plinovoda Turski tok koji će ruski plin transportirati u Tursku i južnu Europu.