"Arcelor Mittal smanjuje broj radnika u kompaniji i poslijepodne obavještava sindikate. U večernjim satima telefonom je obavljena druga komunikacija sa radnicima. Bahato i arogantno rukovodstvo. Tražimo hitan sastanak sa Vladom"
Dakle, u bilješci Franco Rizzo, koordinator provincije USB Taranto: “Od danas smanjenje proizvodnje u čeličani uz gašenje nekoliko fabrika: PLA od 17. maja, kiseljenje od danas, Decatreno od subote, Galvanizacija 2 neće ponovo pokrenuti kako je planirano 18. maja, za Tna2, trenutno zaustavljen radi održavanja, Arcelor Mittal će dati daljnju komunikaciju.
Arcelor Mittal stoga zaustavlja neke pogone i smanjuje broj radnika u kompaniji sa reperkusijama po bezbednost i životnu sredinu, dovodeći broj radnih jedinica ispod granice koja je ranije definisana kao nepremostiva. Zato učinite danas ono što smo tražili u nedavnoj prošlosti da smanjite zarazu od Covid-19 što je više moguće: ograničava prisustvo u društvu bez navođenja razloga. Jasno je da takav stav stvara opasnost od nemira u fabrici u ionako komplikovanom trenutku.
Nakon službene komunikacije sindikatima u popodnevnim satima, u večernjim satima kompanija je na anomalan način (telefonskim pozivima) obavijestila ostale radnike o odluci da ih zadrže kod kuće.
Ovoj firmi je sve dato, sve kaže i onda suprotno, a da to niko ne ističe ili vaga. Još jedan jasan primjer za to: što se tiče proizvodnje livenog željeza, Pascucci, direktor fabrike i Ferrucci, šef osoblja, prije manje od mjesec dana izjavili su, u prisustvu župana, da 8.500 tona predstavlja minimalni nivo za garantovati sigurnost sistema; onda nije jasno kako danas možemo biti ispod 7.500 tona dnevno.
Nadalje, broj otpuštenih i dalje raste, čak je i u posljednje vrijeme nekoliko radnika primilo komunikaciju iz kompanije koja između ostalog navodi neozbiljne razloge; broj otpuštanja je takođe visok. Odavde možemo zaključiti aroganciju generalnog direktora Arcelor Mittala i ostalih menadžera, koji su koherentan izraz kompanije koja, po našem mišljenju, nema nameru da ispoštuje preuzete obaveze prema Vladi, koja još uvek ne plaća ugovornih kompanija i koja nastavlja da diktira zakon na svaki način, čak ni ne poštujući institucije”.