Ruski list Izvestija otkrio je plan Turske da riješi ukrajinsko pitanje žita. Turska ratna mornarica će očistiti mine u Crnom moru, a zatim ispratiti ukrajinske brodove u neutralne vode. Cilj je izbaciti skoro 53 miliona tona ukrajinskih žitarica uskladištenih u silosima u blizini luka u blizini Azovskog mora, koje uglavnom kontrolišu Rusi, u korist afričkih (oko 25), bliskoistočnih i azijskih zemalja. Do septembra stižu i nove žetve koje bi trebalo da donesu još 75 tona dragocene pšenice.
Turski prijedlog ima za cilj spriječiti Rusiju da može prodati, kao prvi igrač, pšenice ukradene Ukrajini iz afričkih zemalja, čime se dramatično povećava konsenzus među stanovništvom crnog kontinenta.
Erdoganov prijedlog opstruiraju Ukrajinci koji uopće ne mogu podnijeti popuštanje odbrane Odese sastavljene od mina. Ukrajinski ministar vanjskih poslova je bio jasniji, Dmytro Kuleba koji proglašava potpuno nepovjerenje u neprijatelja: “Da li vam Putin kaže da neće koristiti trgovačke rute da napadne Odesu? I isti Putin koji je rekao njemačkom kancelaru Scholzu i francuskom predsjedniku Macronu da nikada neće napasti Ukrajinu.”.
Postoje i druga rješenja koja, međutim, jednako ne nailaze na pozitivno mišljenje establišmenta Zelenskog. Prevozite žito preko Bjelorusije, napravite koridor za otpremu iz već razminirane luke Mariupolj ili koristite rijeke.
Kijev takođe ne gleda blagonaklono na poziciju Turske. Erdogan je u NATO-u, snabdeva Kijev oružjem, ali je i Putinov prijatelj.
Jedino održivo rješenje mogla bi biti misija pomorske pratnje pod okriljem UN-a. Ali koja bi zemlja bila voljna da rasporedi vojne brodove u veoma vrućem morskom području gde bi u bilo kom trenutku (od Rusa i Ukrajinaca) mogla da bude izazvana nesreća da bi podigla granicu sukoba i tako uključila NATO i EU.
Ono što je sigurno je da je potrebno što prije izbjeći uvjete gladi u afričkim zemljama koja bi neminovno odgurnula stotine hiljada migranata prema evropskim obalama, pri čemu bi talijanske obale postale prva luka. Neodrživa situacija za našu zemlju koja već ima svoje prve prihvatne centre koji se urušavaju pred nejasnom i do danas još neefikasnom politikom preraspodjele zajednice.