Iako je juče Dragijeva vlada odobrila novu mjeru od 6 milijardi eura za ublažavanje skupih računa, u prvoj polovini ove godine domaćinstva i privredna društva i dalje će morati podnijeti povećanje od 33,8 milijardi eura. Za račune se pobrinuo Ured za studije CGIA.
Kako je do ovoga došlo? U odnosu na 2019. godinu, CGIA je procijenila povećanje troškova računa za struju i gas od 44,8 milijardi eura za prvu polovinu ove godine, od čega 15,4 za domaćinstva i 29,4 za preduzeća. Ako od ukupnog iznosa (44,8 milijardi) poništimo mjere ublažavanja koje su sprovedene Zakonom o budžetu za 2022. (3,8 milijardi), one uvedene uredbom za suzbijanje poskupljenja energenata od 21. januara (1,7 milijardi) i juče odobrenih 5,5 milijardi (potonji iznos, umanjen za pomoć dodijeljenu regijama i lokalnim vlastima), dodatni trošak koji treba platiti ostaje na 33,8 milijardi eura: 8,9 na ramenima porodica i 24,9 na ramenima kompanija.
• U Evropi su nametnuli gornju granicu povećanja
Iako je u ovoj prvoj polovini godine Draghijeva vlada isplatila 11 milijardi eura za hlađenje poskupljenja energije za domaćinstva i preduzeća, poskupljenja računa su toliko važna da iznos koji treba platiti ostaje zastrašujuće visok. Iz tog razloga, prema Uredu za studije CGIA, Vlada bi trebala biti oštrija, kao što su to učinile mnoge druge evropske zemlje. Španija i Francuska, na primjer, uvele su ograničenja na povećanje računa na privremeni period. Poljska, Portugal, Grčka i Estonija su, s druge strane, također predvidjele popuste ili potpune eliminacije mrežnih tarifa, odlažući povećanje tokom vremena ili ih naplaćuju državnom budžetu.
• Sjevernom toku 2 se mora dati zeleno svjetlo
Posljednjih mjeseci shvatili smo da ćemo u srednjem roku morati smanjiti energetsku ovisnost iz inostranstva, povećati proizvodnju plina u Italiji i nastaviti putem ulaganja u obnovljive izvore. Međutim, domaćinstvima i preduzećima su potrebne mjere koje će odmah smiriti skupe račune; uprkos 11 milijardi stavljenih na raspolaganje za tekuću godinu, čini se da trud još uvijek nije dovoljan. Kratkoročno, možda bi najava bila dovoljna da se cijene energenata obori. Naravno, stvar je veoma delikatna i geopolitičke ravnoteže su veoma krhke, ali ako bi Nemačka, jasno nakon odobrenja Sjedinjenih Država, pristala na otvaranje Severnog toka 2, ovaj novi gasovod bi omogućio ruskom gasu da stigne preko Evrope. Baltičko more, zaobilazeći Ukrajinu. Odluka koja bi, osim trenutnih pozitivnih ekonomskih efekata, vjerovatno i ublažila tenzije i vjetrove rata koji duvaju između Moskve i Kijeva.
