Neplaćeni bum: ako ne intervenišemo sa adekvatnim resursima, do kraja godine 30% porodica i malih i srednjih preduzeća možda više neće moći da plaćaju struju i gas
"Naslijeđe" kojim će se obdariti nova Vlada iznosi najmanje 35 milijardi eura. Tačnije, iznos koji bi trebao biti uplaćen do kraja ove godine, da se barem prepolovi efekti tekuće energetske krize. U suprotnom, rizik da mnoga preduzeća i mnoge porodice neće biti u mogućnosti da plate svoje račune i, posljedično, da će im se obustaviti snabdijevanje, veoma je visok. Ovo kaže CGIA istraživački ured.
Kako je izračunata ova brojka? Ako uzmemo u obzir da, u odnosu na prošlu godinu, poskupljenja energije u 2022. godini iznose 127,4 milijarde eura, od tog iznosa mora se odbiti 58,8 milijardi dosadašnje podrške koju je Draghi vlada pružila u borbi protiv visokih računa. Potonji iznos uključuje i približno 14 milijardi koje je Vlada Draghi jučer odobrila. U odnosu na 2021. godinu, stoga će porodice i preduzeća, bez dodijeljene pomoći, morati snositi povećanje troškova struje i gasa od skoro 70 milijardi eura.
• Zakon o budžetu za 2023. također mora biti usvojen
S obzirom na to da je malo vjerovatno da će ovo povećanje biti eliminirano, prema CGIA istraživačkom uredu, nova izvršna vlast koja će 25. septembra "napustiti" birališta će do kraja godine morati da povrati najmanje polovinu (35 milijardi) da podrže one koji nemaju novca da ih plate, inače je rizik od „urušavanja“ zemlje vrlo verovatan. Ekonomska obaveza od koje će vam zadrhtati zglobovi, s obzirom da će do kraja godine, osim ako ne "skliznemo" ka privremenoj vježbi, novi Parlament morati da odobri i Zakon o budžetu za 2023. za nekoliko desetina milijardi eura.
• Rizikujemo da do kraja godine 30% domaćih korisnika i malih i srednjih preduzeća neće moći da plaćaju svoje račune
Prema uzorku ankete koju je prošlog februara sproveo Arte, 15,4 odsto malih i srednjih preduzeća i domaćih korisnika (od kojih su mnogi samozaposleni i registrovani su za PDV) nije ispoštovalo plaćanje računa za struju i gas. Zaostali iznosi iznosili su 26 miliona eura, što je cifra koja se u međuvremenu zasigurno povećala. Prije sedam mjeseci iznos duga bio je u prosjeku između 7-800 eura mjesečno za domaće korisnike, oko 5 hiljada eura za mala preduzeća i PDV brojeve. Uz povećanja koja su obilježila račune za struju i gas posljednjih mjeseci, izvještava CGIA Research Office, rizikujemo da do kraja godine najmanje 30 posto domaćih korisnika i malih i srednjih preduzeća neće moći da plaćaju račune.
• Pomoć: 180 milijardi za Covid, "samo" 58,8 protiv visokih troškova energije
Prema mišljenju mnogih stručnjaka, negativni ekonomski efekti visokih računa koji su ove godine pogodili porodice i preduzeća bili bi uporedivi sa onima uzrokovanim pandemijom u posljednje 2 godine. Podsjećamo, između zatvaranja propisanih u mnogim privrednim sektorima i zakonom nametnutih ograničenja mobilnosti ljudi, između 2020. i 2021. godine uzastopne vlade su obezbijedile 180 milijardi eura pomoći. Zahvaljujući kompenzacijama, bespovratnim doprinosima i poreskim kreditima, država je ostala u stanju. Naravno, javni dug u odnosu na BDP porastao je na 155 posto (2020. godina), međutim socijalna kriza je ostala pod kontrolom i naša zemlja se, jačim intenzitetom od mnogih drugih, uspjela oporaviti. Dokaz za to je da je do danas, iako još uvijek dotiče vrlo zabrinjavajući prag, omjer duga/BDP pao na 148 posto. Sa energetskom krizom, međutim, 2022. mjere za ublažavanje visokih računa iznosile su 58,8 milijardi eura; sredstva koja su, mora se podvući, dodijeljena bez pribjegavanja bilo kakvim budžetskim odstupanjima, čak i ako je svima jasno da se čine nedovoljnim za suočavanje s energetskom krizom koja nas je vratila skoro 50 godina unazad. Barem dok Europska unija ne nametne gornju granicu cijene plina i razdvajanja između nje i električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.
• Ne postoji alternativa: mora se napraviti varijacija budžeta
Prvih 100 dana novog izvršnog direktora biće ispunjeno problemima i poteškoćama. Znali smo to. A ko god pobijedi na izborima, pogotovo na početku, imat će na raspolaganju malo ekonomskih resursa. Što je podjednako dobro poznato. Međutim, ako se ove mjere za obuzdavanje povećanja troškova energije odobre, morat će se nadoknaditi kroz novi deficit. U suprotnom, za mnoge dobavljače će neplaćanja/docnje korisnika, posebno za novembarske i decembarske račune koji su među najskupljim u godini, doživjeti neviđen nalet. Jasno je, barem dok EU ne postigne dogovor o uvođenju gornje granice cijene plina i odvajanju ove druge od one električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, jedino što treba učiniti je vratiti poslovanje i porodice u teškoćama , nadoknadivši najmanje polovinu povećanja troškova energije, povrat resursa kroz povećanje javnog duga. Očigledno uz saglasnost Brisela koji bi u međuvremenu trebalo da olabavi regulatorna ograničenja za državnu pomoć.
• „Samo“ trećina našeg javnog duga je u opasnosti
Zahvaljujući snažnoj injekciji likvidnosti koju je u posljednjih 5-6 godina uvela ECB uz kvantitativno ublažavanje, trećinu našeg javnog duga sada drži Frankfurt. Dakle, preko 900 milijardi bi bilo praktično "sigurno" od bilo kakvog oblika međunarodnih finansijskih špekulacija. Ako uzmemo u obzir da od preostalog dijela otprilike još 66 posto drže italijanski štediše (porodice, banke, osiguravajuća društva itd.), to znači da bi "samo" jedna trećina ukupnog italijanskog javnog duga bila u rukama stranih investitora koje bi, potencijalno, mogli "pokrenuti", ako našu zemlju ne smatraju solventnom, nagli porast spreada i posljedični finansijski kolaps. S obzirom da je situacija manje kritična nego što se čini, to ne znači da možemo dramatično povećati javnu potrošnju, ne mareći za sve i svakoga. Bože sačuvaj. Međutim, ako ne želimo da se važan dio naše privrede zatvori, smatramo da je potrebno do kraja godine uložiti još 35 milijardi pomoći koja bi, u krajnjem slučaju, mogla biti nadoknađena. odgovarajućim povećanjem javnog duga.
• Alternativno, oporezovati ekstra profit energetskih kompanija sa 75%?
Kao alternativa budžetskom jazu, može li se 35 milijardi eura potrebnih za „spasavanje“ mnogih porodica i isto toliko preduzeća oporaviti pooštravanjem oporezivanja ekstraprofita energetskih kompanija? Čini li se izvodljivim ovaj prijedlog, koji su proteklih dana pokrenuli neki italijanski politički lideri? U teoriji da, iako treba napomenuti da sa sadašnjim oporezivanjem utvrđenim uredbom na 25 posto, trezor ima za cilj prikupiti nešto više od 10 milijardi eura. Dakle, da bismo prikupili tih 35 milijardi, morali bismo porez podići na oko 75 posto. Imajte na umu da su, međutim, energetske kompanije platile nešto manje od 1 milijarde u odnosu na očekivane 4 kada je prva rata trebala dospjeti krajem juna; da li bi "prihvatili" da im se namet utrostruči?
