Od februara 2020., mjeseca prije Covida, do prošlog avgusta, prema posljednjem dostupnom istraživanju, ukupan broj samozaposlenih radnika pao je za 302 hiljade jedinica (-5,8 posto). U istom periodu, međutim, broj zaposlenih je smanjen za 89 hiljada (-0,5 posto). Ako je, u apsolutnom iznosu, prvi pao ispod praga od 5 miliona (tačnije 4.936.000), drugi je dostigao 17.847.000.
Ukratko, za godinu i po dana Covid je opteretio talijanski svijet rada, čak i ako su takozvani ljudi s PDV-om platili posljedice. Kancelarija za studije CGIA ga je osudila.
• Uzroci ove smrti
Tradicionalnim problemima koji su oduvijek mučili mikro biznise (porezi, birokratija, nedostatak kredita itd.), zatvaranja nametnuta dekretom, ograničenja mobilnosti, kolaps porodične potrošnje i bum e-trgovine zabilježen u ovom posljednjem godine i po pogoršale su položaj mnogih samozaposlenih radnika koji su bili primorani da trajno zatvore svoje poslovanje. Ove mikro realnosti, sjećamo se, žive gotovo isključivo od interne potražnje, vezane za teritoriju na kojoj djeluju. Samo u 2020. porodična potrošnja u Italiji pala je za oko 130 milijardi eura, novca koji je u velikoj mjeri podstakao prihode veoma malih preduzeća koja, nakon ovog smanjenja, više nisu bila u stanju da balansiraju svoje budžete.
• Bez prodavnica, gradovi više nisu isti
Šetajući povijesnim centrima i kvartovima velikih gradova i malih prigradskih mjesta, naglo se povećava broj zanatskih radionica i malih trgovačkih radnji sa stalno spuštenim roletama i potpuno ugašenim svjetlima. Manje vidljiva golim okom, ali podjednako zabrinjavajuća su zatvaranja koja su također pogodila slobodnjake, advokate, računovođe i konsultante koji su obavljali svoje aktivnosti u uredima/studioima koji se nalaze unutar etažnog vlasništva. Ukratko, gradovi mijenjaju svoje lice: sa manje radnji i ureda manje su posjećeni, nesigurniji i sa sve većim nivoom degradacije.
• Odmah krizna tabela o samozapošljavanju
CGIA je mjesecima tražila i od premijera Draghija i od guvernera da otvore stalni krizni sto na nacionalnom i lokalnom nivou. Zapravo, nikada prije nije bilo toliko potrebno dati odgovor na svijet, autonomni, koji se nalazi u posebno delikatnoj situaciji. Da se razumijemo, nema čudesnih mjera. I ne smijemo zaboraviti da su u ovih posljednjih godinu i po dana, pored naknade (makar i potpuno nedovoljne), uzastopni rukovodioci, između ostalog, odobrili Iscro, produžili korištenje univerzalnog dodatka i za izdržavanu djecu za samozaposlene i uveden je hitan prihod za one koji još uvijek posluju. Sve važne mjere, ali ne i dovoljne za zaustavljanje poteškoća koje su se pojavile u ovim mjesecima pandemije.
• Više posla u školama
Također je potrebno uključiti Ministarstvo prosvjete kako bi ono što prije aktiviralo važnu akciju informisanja/obuke za srednjoškolce koja će posebno podići njihovu svijest o jednoj tački; nakon što završite školu, možete se etablirati i kao samozaposleni radnik na tržištu rada. Ovo drugo je perspektiva koja je malo poznata među mladima. Takođe je poželjno, tamo gde ova iskustva ne postoje, otvoriti trenutke diskusije između socijalnih partnera (udruženja poslodavaca i sindikata), lokalnih institucija (opštine, pokrajine, Privredna komora itd.) i sveta škola i sveta škola. sa ciljem da se potražnja što više približi ponudi posla. Problem je neusklađenost zaposlenosti, koja paradoksalno pogađa i ona područja zemlje koja imaju veoma visok nivo nezaposlenosti mladih.
• Statistika samozaposlenih
Kriza u svijetu samozapošljavanja seže daleko u prošlost. U posljednjih 17 godina, maksimalni vrhunac otvaranja bio je u martu 2004. godine, kada je ukupan broj nezavisnih prisutnih u Italiji dostigao 6.303.000 jedinica. Nakon toga, došlo je do kontinuiranog "krvarenja" zbog čega je ova radna kategorija pala ispod praga od 2020 miliona u decembru 5. U januaru ove godine, međutim, dostignuta je najniža kvota od kada postoji ovaj istorijski niz: 4.925.000. Konačno, od februara je uspon nastavljen i trajao je do aprila. Nakon toga, kriva je imala sinusni trend i zaustavila se u avgustu na 4.936.000.
• Broj zaposlenih
Ako smo, kao što smo već rekli, u ovih 18 mjeseci pandemije izgubili "samo" 89 hiljada zaposlenih, ipak treba napomenuti da su u apsolutnoj vrijednosti nosioci ugovora na neodređeno vrijeme pretrpjeli značajnije smanjenje od onog koji bilježe fiksni -terminarni radnici. Naime, između februara 2020. i avgusta 2021., prvi je zabilježio smanjenje od 57 hiljada jedinica (-0,4 posto), a drugi je, međutim, pretrpio pad od 32 hiljade (-1,1 posto)
