Troškovi koji svake godine opterećuju italijanska preduzeća zbog lošeg funkcionisanja naše birokratije koja – obavijena gomilom zakona, uredbi, uredbi, cirkulara i raznih odredbi – čini odnos između preduzeća i javne uprave.
Dovoljno je reći da je, ne računajući odredbe koje su donijele pojedine regije, u posljednja 2 mjeseca Vlada odobrila desetak uredbi, koje se sastoje od preko 170 stranica, za rješavanje vanredne situacije Covid-19.
Mnogi od njih su, izvještava CGIA, gotovo nedešifrljivi: kao što je, na primjer, dekret o likvidnosti koji je doveo u velike poteškoće operativne strukture i banaka i garantnog fonda kojim upravlja Mediocredito Centrale. Zapravo, 10 dana nakon objavljivanja u Službenom listu, nijedna kompanija još nije uspjela dobiti kredit od 1 eura.
Da ne spominjemo da su računovođe, konsultanti za rad i trgovačka udruženja već nekoliko sedmica bukvalno zatrpani pozivima preduzetnika koji ne znaju da li i kako mogu da odlože plaćanje poreza, kako da pribegnu CIG-u, kada će biti isplaćen svojim zaposlenima ili ako se mogu vratiti u rad.
Imamo 160 hiljada propisa u poređenju sa 5.500 u Njemačkoj
Koordinator Kancelarije za studije CGIA Paolo Zabeo izjavljuje:
“Procjenjuje se da u Italiji postoji 160.000 propisa, od kojih je 71.000 objavljeno na centralnom nivou, a preostali na regionalnom i lokalnom nivou. U Francuskoj ih je, međutim, 7.000, u Njemačkoj 5.500, au Velikoj Britaniji 3.000. Međutim, odgovornost za ovo hiper-zakonodavstvo može se pripisati propustu da se ukinu konkurentni zakoni i činjenici da je naš regulatorni okvir posljednjih decenija doživio eksponencijalni porast upotrebe zakonodavnih uredbi koje, da bi bile operativne, zahtijevaju usvajanje brojnih provedbenih uredbi. Ova procedura je dramatično povećala proizvodnju propisa u Italiji, bacivši u očaj građane i kompanije koji su svakodnevno pozvani da ga se pridržavaju”.
Presek, onaj koji je fotografisao Kancelarija za istraživanje CGIA, od kojeg se naježite.
“Međutim – izvještava sekretar CGIA Renato Mason – rješenje je izvodljivo. Mogao bi, na primjer, smanjiti broj zakona ukidanjem starijih, čime bi se izbjeglo zakonodavno preklapanje koje je o mnogim temama dovelo do nedostatka komunikacije, netransparentnosti, nesigurnosti vremena i sve težih obaveza, čineći birokratiju nevidljivim neprijateljem koji teško je savladati”.
Najviše su kažnjene kompanije u Milanu, Rimu i Torinu
Kancelarija za istraživanje CGIA pokušala je da proceni na pokrajinskom/regionalnom nivou koliki je teret birokratije na kompanije u tim geografskim oblastima, računajući uticaj dodane vrednosti na 57,2 milijarde evra godišnjeg troška koji je razradio Institut Ambrosetti. U ovoj simulaciji, očigledno, najviše su kažnjena ona teritorijalna područja u kojima je veća koncentracija ekonomskih aktivnosti koje proizvode bogatstvo. Pokrajina u kojoj je godišnji trošak kompanija za vođenje odnosa sa javnom upravom veći od svih ostalih je Milano sa 5,77 milijardi evra. Slijede Rim sa 5,37, Torino sa 2,43, Napulj sa 1,97, Breša sa 1,39 i Bolonja sa 1,35 milijardi evra. Poslovi koji su najmanje "ugušeni" birokratijom su Enna (87 miliona evra), Vibo Valentia (82 miliona) i Isernia (56 miliona evra).
Neki prijedlozi za smanjenje birokratije u zemlji
Šta bi se moglo učiniti da se poboljša efikasnost naše javne uprave, a samim tim i smanje administrativni troškovi kompanija? Prije svega, kao što smo već rekli, moramo pojednostaviti regulatorni okvir. Pokušajte, gdje je to moguće, ne preklapati više nivoa vlasti na istu temu i, posebno, ubrzati vrijeme odgovora javne uprave.
Sa previše zakona, uredbi i uredbi, prvi su kažnjeni javni funkcioneri koji se u neizvjesnosti "brane" odgađanjem odluka tokom vremena. Konkretno potrebno je:
⦁ poboljšati kvalitet i smanjiti broj zakona, pažljivije analizirajući njihov uticaj, posebno na mikro i mala preduzeća;
⦁ periodično pratiti efekte novih mjera u cilju blagovremenog uvođenja korektivnih mjera;
⦁ konsolidovati kompjuterizaciju javne uprave, čineći sajtove pristupačnijim, a sadržaje upotrebljivijim;
⦁ da javne baze podataka međusobno komuniciraju kako bi se izbjeglo dupliciranje zahtjeva;
⦁ omogućiti korisnicima da popunjavaju aplikacije isključivo elektronski;
⦁ nastaviti i završiti standardizaciju obrazaca;
⦁ povećati profesionalizam javnih službenika kroz adekvatnu i kontinuiranu obuku.