Sa rekordnim porezima u EU i jednom od najnižih socijalnih izdataka u Evropi, u Italiji je rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti dostigao veoma zabrinjavajuće nivoe. Analizu je izvršila Kancelarija za istraživanje CGIA.

Naime, posljednjih godina krize, većini mediteranskih zemalja "nametnut" je niz mjera štednje i ekonomskih mjera štednje usmjerenih na osiguranje javnih finansija. Uopšteno govoreći, ova operacija se odvijala kroz enormno povećanje poreza, veoma snažnu kontrakciju javnih investicija i odgovarajuće smanjenje socijalne države.

“S socijalnog stanovišta – kaže koordinator istraživačke kancelarije CGIA Paolo Zabeo – dobijeni rezultat je bio dramatičan: u Italiji, na primjer, nezaposlenost i dalje ostaje iznad 11 posto, dok je prije krize iznosila 6 posto. Nadalje, investicije su pale za preko 20 procentnih poena, a rizik od siromaštva i socijalne isključenosti dostigao je alarmantan nivo. Na Siciliji, Kampaniji i Kalabriji, praktično svaki drugi građanin je u teškoj deprivaciji. I uprkos žrtvama koje se zahtevaju od porodica i preduzeća, naš omjer duga/BDP porastao je za preko 2 poena, dostigavši ​​30 posto prošle godine."

Kriza je posljednjih godina zahvatila sve društvene slojeve bez razlike, čak i ako su porodice takozvanih PDV-ovaca zabilježile, statistički, najzabrinjavajuće rezultate. Ukratko, produktivna srednja klasa platila je više od drugih za negativne efekte krize i još uvijek se bori da započne oporavak.

„Za razliku od zaposlenih – ističe sekretar CGIA-e Renato Mason – kada samozaposlena osoba zatvori posao, ona nema koristi od mreže socijalne zaštite. Kada izgubite posao, vraćate se u igru ​​i tražite novi posao. Posljednjih godina, nažalost, nije bilo lako pronaći drugu: često su ne baš mlada životna dob i poteškoće trenutka predstavljale nepremostivu barijeru reintegraciji, gurajući ove ljude ka potpuno ilegalnim poslovima.

Da se vratimo na podatke istraživanja, u Italiji porezno opterećenje (tj. samo težina poreza, naknada i dažbina na BDP) iznosi 29,6 posto (2016.). Među našim glavnim konkurentskim zemljama prisutnim u EU, nijedna druga nije zabilježila tako visok udio. Francuska, na primjer, ima opterećenje od 29,1 posto, Austrija 27,4 posto, Velika Britanija 27,2 posto, Holandija 23,6 posto, Njemačka 23,4 posto, 22,1 posto i Španija XNUMX posto.

Neto rashodi za penzije, trošak socijalne potrošnje na BDP (nezaposlenost, invalidnost, stanovanje, porodiljstvo, zdravstvena zaštita, pomoć, itd.) iznosio je 11,9 posto. Među glavnim zemljama EU koje su ispitane u ovoj analizi, jedino je Španija zabilježila niži udio od našeg (11,3 posto BDP-a), iako je porezni pritisak u toj iberijskoj zemlji 7,5 bodova manji od našeg.

Svi ostali, međutim, imaju trošak koji je znatno veći od našeg. U suštini, mi smo najviše maltretirani u Evropi i sa „oskudnim“ sistemom socijalne zaštite, socijalne teškoće i ekonomske poteškoće su dramatično porasle (vidi Tab.1).

Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti između 2006. i 2016. porastao je u Italiji za skoro 4 procentna poena, dostigavši ​​30 posto stanovništva. U suštini, broj ljudi u teškoćama i deprivaciji je sa 15 porastao na 18,1 milion. Evropski prosjek je, međutim, porastao samo za jedan bod i dostigao 23,1 posto: 6,9 bodova manje od našeg prosjeka. U Francuskoj i Njemačkoj, međutim, u ovih 10 godina rizik od siromaštva se zapravo smanjio i trenutno predstavlja nivo za više od 10 bodova niži od prosječne brojke za Italiju (vidi Grafikon 1)

Na regionalnom nivou situacija na jugu je veoma ozbiljna. Posljednji dostupni podaci koji se odnose na 2016. govore nam da je rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti među ukupnom populacijom dostigao 55,6 posto na Siciliji, 49,9 posto u Kampaniji i 46,7 posto u Kalabriji. Cifra nacionalnog prosjeka, kao što smo već rekli, dostigla je 30 posto (4,1 procentni poen više između 2006. i 2016. godine) (vidi tab. 2).

Obrađeno od strane CGIA istraživačkog ureda o podacima Eurostata i Istata

(*) Porezi, dažbine i dažbine.

(**) Rashodi za socijalnu zaštitu i zdravstvenu zaštitu neto rashodi za penzije; Penzioni rashodi koji se koriste za evropsko poređenje konstruisani su počevši od baze podataka Eurostata "Opšti državni rashodi po funkcijama" koja je ažurirana u martu 2018. godine i koja uključuje promjene usvojene u novom sistemu računa SEC-a 2010. godine "proxy" dodavanjem dvije funkcije javne potrošnje za socijalnu zaštitu "starosti" i "preživjelih": ove funkcije uključuju potrošnju na direktne MVS penzije (tj. staž, starosne i invalidske penzije) i indirektne MVS (npr. penzije zbog nadživjeli bračni drug i reverzibilnu penziju koja pripada porodičnim penzionerima), godišnje uplate poslodavaca u smislu TFR-a, dio troškova za usluge koje se pružaju radi zaštite starosne funkcije, indirektne rente za nesreće i indirektne ratne penzije.

Socijalna potrošnja uključuje invalidske penzije ispod starosne granice za odlazak u penziju i udio prijevremenih penzionisanja koji spadaju u funkciju „nezaposlenosti“ (također potkategoriju rashoda za socijalnu zaštitu).

Graf. 1 – Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti (*): u posljednjih 10 godina jaz između Italije i ostatka Evrope se povećao

(% populacije u riziku)

Obrađeno od strane CGIA istraživačkog ureda o podacima Eurostata i Istata

(*) Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti: ovo je indikator koji predviđa Evropa 2020 (desetogodišnja strategija Evropske unije za rast i zapošljavanje pokrenuta 2010. godine s ciljem stvaranja povoljnih uslova za inteligentan, održiv i inkluzivan rast).

Pokazatelj izražava postotak ljudi koji se nađu u najmanje jednom od sljedeća 3 stanja:

1. žive u porodicama u opasnosti od siromaštva;
2. žive u porodicama u uslovima ozbiljne materijalne oskudice;
3. žive u porodicama sa niskim intenzitetom rada.

Tab 2 – Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti (*): 8 regija južne Italije su one koje su najugroženije, na Siciliji više od 1 od 2 osobe.

(% populacije u riziku)

Obrađeno od strane CGIA istraživačkog ureda na podacima Eurostata i ISTAT-a

(*) Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti: ovo je indikator koji predviđa Evropa 2020 (desetogodišnja strategija Evropske unije za rast i zapošljavanje pokrenuta 2010. godine s ciljem stvaranja povoljnih uslova za inteligentan, održiv i inkluzivan rast).

Pokazatelj izražava postotak ljudi koji se nađu u najmanje jednom od sljedeća 3 stanja:

1. žive u porodicama u opasnosti od siromaštva;
2. žive u porodicama u uslovima ozbiljne materijalne oskudice;
3. žive u porodicama sa niskim intenzitetom rada.  

BILJEŠKA:Theindikator rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti je dato zbirom od ljudi u opasnosti od siromaštva (a), od ljudi u situacijama ozbiljne materijalne uskraćenosti (b) i od ljudi koji žive u porodicama sa veoma niskim intenzitetom rada (c). Ljudi se broje samo jednom čak i ako su prisutni na više podindikatora.

1. Le ljudi u opasnosti od siromaštva su oni koji žive u porodicama sa ekvivalentnim prihodom manjim od 60 posto raspoloživog srednjeg ekvivalentnog prihoda, nakon socijalnih transfera.
2. Le ljudi u uslovima ozbiljne materijalne oskudice to su oni koji žive u porodicama koje prijavljuju najmanje četiri od devet uskraćenosti uključujući: 1) nemogućnost izdržavanja nepredviđenih troškova, 2) zaostale obaveze (hipoteka, kirija, računi, dugovi osim hipoteke); nemogućnost priuštiti 3) sedmični odmor van kuće u godini 4) adekvatan obrok (bjelančevine) najmanje svaka dva dana, 5) adekvatno grijanje doma; ne mogu priuštiti kupovinu 6) mašine za pranje veša, 7) televizora u boji, 8) telefona ili 9) automobila.
3. Le ljudi koji žive u porodicama sa veoma niskim intenzitetom rada to su osobe mlađe od 60 godina koje žive u porodicama u kojima su odrasli u prethodnoj godini radili manje od 20 posto svog potencijala.

Uz veće poreze i manje socijalne pomoći, broj ljudi koji su u opasnosti od siromaštva popeo se na 18 miliona