(Admiral Giuseppe De Giorgi) Kontaminacija mikroplastikom je sada dostigla nesagledive nivoe u okeanima. Istraživanja o uticaju zagađenja na morski ekosistem su sve brojnija i ne ostavljaju mnogo prostora za nadu. Najnovija je ona objavljena u Frontiers in Marine Science: tri od četiri ribe koje žive duboko u sjeverozapadnom Atlantiku kontaminirane su mikroplastikom.
To su neraskidivi i mikroskopski komadi plastike koji neizbježno završavaju u lancu ishrane. Lako je zamisliti odakle dolaze, odnosno od predmeta ili proizvoda koje ljudska bića svakodnevno koriste u industrijskim količinama kao što su odjeća od flisa ili kozmetika: plastike u obliku mikrosfera koje se koriste u proizvodima za kožu jer su sposobne izvršiti funkcija pilinga. Nakon što ovi fragmenti završe u moru, progutaju ih morski organizmi što uzrokuje gubitak težine, smanjenu ishranu i upalu.
Zauzvrat, mikroplastika također završava u tijelima grabežljivih vrsta, poput sabljarke i tune kada se hrane već kontaminiranom ribom. Stoga je korak do naših stolova, kao što možete zamisliti, vrlo kratak. Studija, koju su sproveli istraživači sa Nacionalnog univerziteta Irske, ispitivala je mezopelagične ribe koje obično žive na dubinama između 200 i 1000 metara. Međutim, ove vrste izlaze na površinu tokom noći u potrazi za hranom.
Nakon što su zarobljeni u području sjeverozapadnog Atlantskog oceana, istraživači su analizirali njihove želuce u laboratoriji i rezultat nije bio nimalo utješan: 73% njih je progutalo mikroplastiku.
„Zabilježili smo jednu od najvećih učestalosti mikroplastike među ribljim vrstama na globalnom nivou – komentirala je Alina Wieczoreke, vodeći autor studije – kroz vertikalne pokrete, mezopelagične ribe također mogu širiti mikroplastiku po morskom ekosistemu, od površnijih do dubljih voda. Visoka stopa gutanja koju smo primijetili ima važne posljedice po zdravlje morskih ekosistema."
Autori istraživanja su skloni da isključe da je do kontaminacije moglo doći kroz zrak: u stvari je riječ o kontaminaciji zbog unošenja mikroplastike. Sljedeći korak će biti razumijevanje kako su one mogle završiti u želucima ribe, s obzirom da se u teoriji smatralo da je ispitano područje prilično bezbedno od izvora zagađivanja ljudskog porijekla.