(Autor: John Blackeye) Napravimo pretpostavku: Problem koji trenutno imamo u Italiji je da se ljudi zaraženi virusom, ali koji to ne znaju, okreću slobodno na nacionalnom teritoriju. Ne želite pucati na Crveni križ i u tim trenucima morate krenuti prema nacionalnoj koheziji koja, iz razloga političke pripadnosti, nikada nije uzgajana u Italiji. Međutim, želimo barem pokušati probuditi izvršnog direktora koji se čini potpuno nespremnim donositi (drastične) odluke primjerene nepredviđenoj situaciji.
Možda nema potrebe čekati odredbe evropskih institucija, čak i zato što, ako se prijatelji susretnu u vrijeme potrebe, Brisel na Pitanje epidemije u Italiji čini mi se gledateljem u kazalištu Scala u Milanu, koji je u ovom trenutku zatvoren.
Ako pogledamo planetarnu geografsku situaciju, možemo vidjeti da su u Kini uspjeli upravljati zarazom u geografskom području koje broji šezdeset miliona stanovnika. Znamo da su to učinili silom, odnosno uvodeći drastične mjere za obuzdavanje kretanja ljudi i štiteći te mjere upotrebom vojske. U Južnoj Koreji ima dvostruko više zaraženih, ali manje od polovine umrlih nego u Italiji. U Njemačkoj, Francuskoj i drugim evropskim zemljama zaraženi ostaju ograničeni na mali broj koji lako mogu ostati pod kontrolom.
Zašto se u Italiji virus razmnožava svakodnevno, inficirajući stotine ljudi, šaljući postotak tvorcu koji je veći od onog koji je u početku identificiran sa stopom smrtnosti od bolesti?
Odgovor bi bio sledeći: vlada ne preduzima adekvatne zdravstvene mere.
Odgovarajuće mjere mogle bi se odnositi na drastično i trenutno zatvaranje crvenih područja, možda uz pomoć talijanskih oružanih snaga i agencija za provođenje zakona, uz mir uma poduzetnika i velikih industrijalaca na sjeveru koji ekonomiju vide kao jedini problem koreliraju s epidemijom.
Tačno je i da u Italiji blokiranje cijelog zaraženog područja može izazvati intervenciju pravosuđa žalbama zbog "otmice" protiv onih koji su ovu mjeru donijeli - s obzirom na presedane u drugim sektorima - ali ako se iz njih ne izvučemo ograničenja koja institucije sebi nameću, virus će i dalje obilaziti ulice centralne i južne Italije dovodeći čitav jedan narod na koljena.
Na primjer, mogli biste započeti razmislite o sljedećim scenarijima. To je, na hiljade kreveta na raspolaganju zdravstvenim ustanovama i dostupno u slučaju porasta infekcija nemaju odgovarajući broj mesta za intenzivnu negu a to su detalji na kojima bi trebalo raditi. Razumije se, zapravo, da ako vas virus „lagano“ odvede, ali ako vas virus shvati ozbiljno, morate se staviti na intenzivnu njegu i podržati ga umjetnim disanjem. Pitanje: Jesu li mjesta intenzivne njege za koje se u Italiji može zajamčiti kompatibilna s bilo kojim mogućim scenarijima koji nam predstoje u neposrednoj budućnosti? Brojevi u čitavoj Italiji trebali bi imati oko 5 hiljada mjesta za intenzivnu njegu. U katastrofalnom scenariju, sva mjesta mogla bi biti namijenjena nuždi zbog koronavirusa, što bi ostavilo ostale slučajeve zdravstvene zaštite u neredu.
Čini se da su kompanije koje proizvode maske nacionalizirane u Francuskoj. U Italiji to nismo uspjeli, možda uvijek za strah od viđenja da se pravosuđe intervenira. Ali u slučajevima poput ovih, ne bismo li to mogli učiniti u Italiji? Što očekujete da povećate proizvodnju i distribuciju ovih uređaja na čitavu populaciju?
Moglo bi se postaviti i drugo pitanje. Osim pružanja ekonomskih poticaja, je li moguće započeti hipoteziranje intervencija na nacionalnoj industriji tako da se usredotoči na proizvodnju medicinskih proizvoda korisnih za liječenje intenzivne njege?
Čini se, međutim, da vlada nastavlja živjeti dan. Ali živjeti dan znači računati broj zaraza i mrtvih.
Možda je došlo vreme da se igramo unapred
Neko među najvišim državnim čelnicima pitao se nije li primjereno blokirati čitave regije na tri sedmice, a sve zatvoriti: urede, vozove, avione i prevozna sredstva? Zapravo, ako bi od visoke tako drastične inicijative nanio ograničenu ekonomsku štetu usporedivu s onom što možemo pretrpjeti u kolovozu, kada se sve zaustavi, s druge strane, dobio bi trostruku prednost blokiranja širenja virusa, duljeg od razdoblja inkubacija, identificirajući već zaražene subjekte i prema tome sprečavajući ih da prenose virus na zdrave.
Netko bi rekao: "Elementarni Watson", ali sumnja je da vladajuća tijela i dalje traže u Bruxellesu čekajući "odredbe" koje vjerovatno nikada neće doći.