autor Giovanbattista Trebisacce, profesor opšte pedagogije na Univerzitetu u Kataniji i član AIDR-a
Džordž Orvel…. Da je britanski pisac poživeo duže od svojih četrdeset sedam godina, verovatno bismo ga pamtili sa još više šarma i misterije zbog njegovih "proročanstava". Nije bilo ničeg rođenog iz Orwellove mašte što se nije ostvarilo... Pomislite samo na roman 1984 (neka vrsta savremenog velikog brata: danas milioni i milioni kamera raštrkanih po Zemlji neprestano prate naše kretanje) ili internet i društvene mreže. mreže, gdje se vrši stalna kontrola kroz tzv. "profiliranje" ili do Životinjske farme, veličanstvene alegorične priče koja bi danas mogla predstavljati "retoriku jednog vrijedi" (sve životinje su jednake) i "demokratije odozdo, ljudi koji se bore protiv establišmenta, a potom i sami postaju establišment...". Orwell, međutim, pokazuje dalekovidost, u najmanju ruku proročku, u svojim najdubljim razmatranjima usmjerenim na analizu čovjekovog odnosa s istinom. Njegova razmišljanja odlučno osuđuju rizike iskrivljene istine, sklone službi propagande, retorike i nacionalizma (danas zamijenjenog suverenizmom), istinskog zarobljenika vijesti, uslovljenog ako ne i poništenog granicama slobode izražavanja. Ove reference su izuzetno aktuelne zbog mnogih istina dostupnih na webu, eksponencijalno se razmnožavaju i koje, međutim, isprazne koncept istinitosti dubokog značenja. Bilo koja novinarska novina, bilo koja internet stranica, bilo koja Facebook stranica širi vlastitu istinu; činjenice se brkaju s mišljenjima, lažne vijesti zauzimaju centralno mjesto, svodeći tačne informacije u puki izuzetak, mamac za klikove (izvor senzacionalizma) postaje redakcijska linija. Mračna šuma za one koji samo žele da budu informisani... Objašnjavajuće reči pape Franje, preuzete iz njegovog Evanđelja osmeha: „Začudo, nikada nismo imali više informacija nego sada, ali još uvek nemamo ne znam šta se dešava”.
Preokret u odnosu na svete principe prava na informaciju i historiografiju koji su uvijek bili povezani s pluralizmom vijesti i izvora. Isti pluralizam koji danas garantuje umnožavanje kanala dezinformacija i koji omogućava lažnim vijestima koje dolaze sa društvenih medija ili interneta da osvoje naslovne stranice čak i najvećih tradicionalnih medija. Stoga nam je potrebna "ishrana za informacije i trening" koju karakterizira snažna sklonost aktivnim unakrsnim medijima, što se može postići samo kontinuiranim odnosom s izvorima informacija kako bi se, međutim, dublje zadubile, provjerile i uporedile vijesti i podaci kako bi kako ne bi ostali žrtve dezinformacija. Preopterećenje informacijama koje je, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mnogo podmuklije zlo od Covida 19: infodemija. Ovaj neologizam tačno predstavlja zasićenost informacijama, obično netačnim i provjerenim, lažnim vijestima i senzacionalizmom koji su, u vrijeme pandemije, izazvali dramatično povećanje strahova i tjeskobe.
Svemu tome dodajemo i matematičke algoritme (pravo srce društvenih mreža i pretraživača) koji kroz procese profiliranja biraju vijesti koje trebamo čitati, proizvode koje trebamo kupiti i to je to...
Prema izvještaju o potrošnji informacija AgComa (Regulatorno tijelo za komunikacije), 54,5% korisnika pristupa informacijama putem društvenih mreža i pretraživača. Dakle, proces koji mijenja našu percepciju stvarnosti koja se pojavljuje u našim očima na djelomičan i predrasudački način. Budućnost informacija ne može zanemariti snažan poziv na kolektivnu odgovornost, vijesti se ne mogu transformirati u proizvod, a tehnološki giganti moraju biti podložni jasnim, preciznim i nepremostivim pravilima.
Volim da završim ova kratka razmatranja citirajući još jednog velikog autora dvadesetog veka, našeg Luigija Pirandela, za koga ne postoji samo jedna istina, već istine ima onoliko koliko je onih koji veruju da ih poseduju. U Tako je (ako vam se sviđa), kada se od supruge gospodina Ponce traži da riješi misteriju svog identiteta, žena, oličenje Pirandelove istine, s licem prekrivenim crnim velom, odgovara da je u U isto vrijeme obje kćeri gospođe Frole su druge žene gospodina Ponce: "Ja sam ta za koju se vjeruje da sam ja."