(Administrator Giuseppe De Giorgi) Obim međunarodnog izvoza oružja u periodu od 2013. do 2017. godine, koji potvrđuje trend rasta koji je započeo početkom 2000-ih, bio je 10% veći od onog iz 2008-2012. Ovi podaci proizilaze iz studije koju je objavio Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), naglašavajući, posebno, značajno povećanje protoka oružja prema Bliskom istoku i Indiji (odredišta od 32% i 12% ukupnih kupovina u svijetu) . Protok koji se udvostručio u posljednjih 10 godina povezan je s činjenicom da je većina država u regionu bila direktno uključena u sukobe u periodu između 2013. i 2017. Iako je zabrinutost za ljudska prava nedavno dovela do žestokih političkih debata o ograničenje prodaje oružja, danas, Sjedinjene Države i Evropa ostaju glavni izvoznici oružja u bliskoistočnom regionu (sa procentom, na primjer, od preko 98% oružja izvezenog u Saudijsku Arabiju).
Sjedinjene Države, Rusija, Francuska, Njemačka i Kina su pet najvećih izvoznika oružja u svijetu, a Italija je na devetom mjestu na ovoj rang listi. Tokom prve godine Trumpove administracije, na primjer, više od 82,2 milijarde dolara prihoda od prodaje američkog oružja prijavljeno je Kongresu, što predstavlja povećanje prihoda od 30% u poređenju sa 76,5 milijardi dolara od Obamine administracije u 2016., posebno u pogledu kategoriju bombi i projektila, nakon važnih sporazuma o protivraketnoj odbrani postignutih sa Saudijskom Arabijom, Poljskom, Rumunijom, Japanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Rusija je sa svoje strane u 2016. godini premašila 15 milijardi dolara u isporukama oružja, izvozeći u 52 zemlje, ne samo u Indiju i Kinu, koje već duže vrijeme snabdijeva oružjem od strane vlade Kremlja, već i sirijskog režima: „Uprkos Neviđenim pritiskom određenog broja zapadnih zemalja i nelojalnim metodama konkurencije koje koriste, uspjeli smo da prodremo na nova strana tržišta”, istakao je direktor agencije Rosoboroneksport zadužen za izvoz vojne opreme. I uprkos nekim međunarodnim sankcijama, nakon aneksije Krima, i zakona koji je prošlog ljeta odobrio američki Kongres o zabrani komercijalnih odnosa sa 39 ruskih kompanija za proizvodnju oružja, Rusija je uspjela silom da nastavi svoju utrku u naoružanju, posebno u posljednjih 15 godina, toliko da je Putin sam predstavio, nekoliko dana prije izbora, novo rusko naoružanje, uključujući novu verziju interkontinentalne rakete Sarmat sa više bojevih glava, krstareću raketu na nuklearni pogon i podvodni dron brži od bilo kojeg torpeda napravljenog do sada.
Pored Rusije, i Kina danas osporava vojnu nadmoć Sjedinjenih Država i njenih saveznika, a tempo kojim povećava svoju vojsku mogao bi se prevesti u „sistematski proces priprema za rat“ (prema nekim stručnjacima iz Međunarodnog Institut za strateške studije, IISS, u godišnjem izveštaju o vojnom bilansu za 2017.) sa, na vazdušnom nivou, stelt lovcima Chengdu J-20 koji se očekuju u operativnoj fazi do 2020 i PL raketne jedinice vazduh-vazduh velikog dometa-15 opremljen radarom sa elektronskim skeniranjem i, na nivou mora, lansiranje u posljednjih 15 godina više korveta, fregata, razarača i podmornica nego Japan, Indija i Južna Koreja zajedno. Zaostajanje na tehnološkom nivou je, u stvari, prijetnja onoliko velika koliko je snažno osjećaju velike sile, a trka u naoružanju, kako upravo citirani podaci sugeriraju, danas izgleda kao izbor koji dijele i čine mnoge države u svijet željan da, prema svojim namjerama, stekne veću težinu na svjetskim bilansima u trendu koji se ne zaustavlja i koji će uskoro opadati.
U međuvremenu, u Americi, nakon najnovijeg školskog masakra (osamnaestog od početka godine), izgleda da će se nešto promijeniti: u međuvremenu, prije svega, interes javnog mnijenja, posebno mladih, za budućnost vjerovatno pravi i razbijanje prodaje vatrenog oružja sa nekim prijedlozima, čak i kontroverznim, poput prijedloga predsjednika Trumpa da se naoružaju posebno obučeni nastavnici, koji izazivaju diskusiju i raspiruju debatu.
U međuvremenu na Floridi, gdje se dogodio najnoviji masakr, proglašen je zakon kojim se uvode prve restriktivne mjere prema vatrenom oružju, uključujući povećanje minimalne starosne granice za kupovinu sa 18 na 21 godinu, trodnevnu čekanje za one koji kupe pušaka ili automatskog oružja i zabrana trgovine za "Bump Stock", odnosno mehanizam od oko 100 dolara koji, montiran na oružje, transformiše normalnu poluautomatsku pušku, koja se mora pritisnuti svaki put kada se okidač ispaljuje jednom. hitac, u punopravnom mitraljezu u kojem povlačenjem obarača samo jednom i držanjem pritisnutim ispaljuje rafal koji se završava tek kada ponestane hitaca u magacinu. Sa ovim pojačivačem, puška može ispaliti do 400-800 metaka u minuti, čak i ako normalni okviri dosegnu 30, osim ako se ne izmijene Odluke koje je donijela država Florida, međutim, odmah su napadnute od strane pravnika Nacionalnog streljačkog saveza (National Rifle Association). NRA) koji je odmah pokrenuo tužbu protiv američke države jer je stvorila "opasan presedan" sa pravilom koje se smatra neustavnim koje bi, po mišljenju pravnika, kršilo 4,1. i 2017. amandman američkog Ustava, odnosno onaj o pravu na posjedovanje oružja i pravo da se zaštiti. Prava koja su dio američke historije i koja su mnogi građani do danas energično branili. Iako je istina, u stvari, da NRA uliva novac na rekordnom nivou tokom svakih izbora (oko 145 milion dolara za aktivnosti lobiranja u 5.), ta cifra je niža nego kod drugih grupa. Uticaj udruženja dakle ne proizilazi samo iz lobiranja već i od velikog broja aktivista grupe koja ima preko XNUMX godina istorije i verovatno više od XNUMX miliona aktivnih članova spremnih da se mobilišu i bave politikom ako je potrebno. Masakr u srednjoj školi Parkland, međutim, doveo je do popularnog pokreta predvođenog studentima koji su i ovdje mogli promijeniti američku političku jednačinu o vatrenom oružju koji je do sada, masakr za masakrom, uvijek i samo rezultirao pobjedom Nacionalnog lobističkog streljačkog udruženja. , protiv bilo kakvog propisa.
Međutim, Florida nije jedina prekretnica. Proteklih dana, Oregon je postao prva država koja je donijela novi restriktivni zakon o širenju oružja, zabranjujući kupovinu i posjedovanje vatrenog oružja osobama s istorijom nasilja u porodici ili uhođenja. To su uvijek parcijalne mjere koje ne zadovoljavaju pristalice stvarnih reformi, ali su, po mom mišljenju, važan znak promjene u toku. Stvari bi se stoga zaista mogle promijeniti, makar i vrlo sporo, posebno diferencijacijom budućeg biračkog tijela, sastavljenog od etničkih manjina koje bi mogle postati većina do sredine sljedećeg stoljeća i sa novom vizijom mladih ljudi koji su već manje zainteresovani za nošenje oružja od starijih i više se zalažu za kontrolu oružja kako bi se sprečilo da se određeni masakri ponove. Ali u međuvremenu, dok razgovaramo i razgovaramo o tome, u Americi i u ostatku svijeta, prodaja oružja svakim danom je sve veća.