Naše tajne službe su podigle uzbunu da bi zalihe gasa bile ugrožene. Nakon prisilnog odvajanja većine evropskih zemalja od ruskog gasa, postojalo je nekoliko bilateralnih sporazuma sa zemljama Bliskog istoka da se garantuju isporuke gasa i nafte.
U redovima zapadnih obavještajnih službi javljaju se određene sumnje u pogledu vjerovatne ruske strateške podrške Hamasu, u vrijeme kada je rat u Ukrajini stao. Slučajnost koja navodi na pomisao da se mala ruka Moskve uvukla u bliskoistočne poslove. Sastanak u Moskvi pre neki dan sa čelnicima Hamasa bio bi dokaz za to.
Il Secolo XIX izvještava o zabrinutosti Palazzo Chigi koju je službama izrazio podsekretar Predsjedništva Vijeća ministara, Alfredo Mantovano: "Kriza na Bliskom istoku takođe nas zabrinjava zbog reperkusija na snabdijevanje energijom. Za rat u Ukrajini, mukotrpno smo prešli sa snabdevanja iz Rusije na one koji dolaze sa juga Mediterana, a sada je sve dovedeno u pitanje."
Otuda i zabrinutost izvršne vlasti o mogućem eskalacija što bi danas imalo efekte nezamislivih razmjera, jer ako bi se rat proširio na Bliski istok, zalihe plina i nafte bile bi ugrožene. Prije svega zbog deklarirane italijanske podrške izraelskom cilju.
Analiza gasa na Bliskom istoku
Konflikt koji je u toku između Izraela i Hamasa predstavlja ozbiljna prijetnja regionalnom tržištu prirodnog gasa i mogao bi imati negativne efekte na zalihe LNG-a u Evropi kako se zima približava. Dakle, u analizi konsultantske kompanije Rystad Energy, objavljeno na sajtu I tržište plina i energije.
Dok Izrael ima višak proizvodnje gasa, što trenutno podržava rastuću potražnju iz Egipta i Jordana, nastavak ili intenziviranje sukoba bi imao dalekosežne implikacije.
Sudbina tri velika izraelska projekta za razvoj gasa – Tamar, Levijatan i Kariš – značajno će uticati na regionalno tržište. Geopolitička turbulencija mogla bi ugroziti investicije uzvodno i potkopati izvozne ciljeve, u vrijeme kada je povećano istraživanje i otkrivanje jeftinih resursa.
Levijatan čini 44% trenutne proizvodnje gasa u Izraelu, a slijede ga Tamar i Karish sa 38% odnosno 18%. Tamar pruža dalje 70% domaće potražnje plina i glavni je izvor proizvodnje električne energije na plin. Procjenjuje se da se 5% do 8% Tamarine proizvodnje izvozi.
Egipat svake godine uvozi oko 7 milijardi kubnih stopa, ili približno 198 miliona kubnih metara, prirodnog gasa iz Tamara i Levijatana, pomažući da se zadovolji domaća potražnja i postrojenja za ukapljivanje goriva. Rystad Energy procjenjuje da Egipat ima izvezeno 3,7 miliona tona LNG između oktobra 2022. i januara 2023., s najvećom količinom od nešto manje od milion tona u decembru 1. Ova vrhunska proizvodnja je otprilike jednaka Tamarinoj 2022-dnevnoj obustavi proizvodnje po trenutnim stopama.
Izraelski gas trenutno pokriva manje od 10% egipatske potrošnje gasa, a u prva tri kvartala ove godine izvoz LNG-a pao je za oko 50% u odnosu na prošlu godinu. Ovaj pad je rezultat povećanja domaće potrošnje gasa tokom ljetne sezone. S obzirom na ovu dinamiku razvoja, one nastaju pitanja o održivosti izvoza gasa u Egipat kako se približava zima, napominju analitičari.
"Uprkos tmurnim prognozama za narednu zimu koju karakteriše El Ninjo, trenutna situacija predstavlja bikovski faktor. The skladištenje u EU je trenutno veći na 97% a potrošnja plina je i dalje ispod nivoa zabilježenih u 2022. Nadalje, postoji mogućnost povećanja izvoz iz Sjedinjenih Državathe. Konflikt koji je u toku vjerovatno će imati ograničen uticaj na gore o cijenama plina u kratkom roku, što će odražavati premiju za geopolitički rizik koji se već manifestira u cijenama nafte.”, objašnjava Aditya Saraswat, analitičar Bliskog istoka Upstream Research u Rystad Energy.
"Međutim – nastavlja on – rizik od aeskalacija u širem sukobu koji bi mogao uzrokovati kratkoročno povećanje cijena energije. Ako visoke cijene energije dovedu doinflacija i na dalje zatezanje kamatne stope, mogao bi se možda korigirati naniže u narednim mjesecima ako se ekonomski izgledi pogoršaju na ovom frontu."
Gasno polje Tamar brzo se razvijao tokom četiri godine kao odgovor na prestanak isporuke prirodnog gasa Izraelu od strane Egipta. Tamar trenutno upravlja sa šest proizvodnih bušotina, koje proizvode između 7,1 i 8,5 miliona m3 gasa dnevno. Projekat je odigrao značajnu ulogu u jačanju energetske nezavisnosti Izraela, kao što je navedeno u zadovoljavanju 70% njenih potreba proizvodnja električne energije i smanjenje njegove zavisnosti od uglja i nafte.
Ako gasno polje Tamar uskoro bude zatvoreno, Izrael će ga koristiti druga goriva kao što su ugalj i lož ulje za proizvodnju električne energije. Međutim, produženo zatvaranje moglo bi zahtijevati bušenje dodatnih bunara, što bi moglo potrajati mjesecima, a Izrael će biti primoran da koristiti gas iz polja Levijatan da zadovolji vaše potrebe umjesto da ga prodam u susjedne zemlje kao što su Jordan i Egipat, objašnjava Rystad.
Jordan većinu svog uvoza gasa dobija iz polja Levijatan, koje se nalazi u blizini Tamara, koje je ujedno i glavni izvor izvoza gasa u Egipat. Ako se sukob pogorša, tu je rizik od zatvaranjai depozit levijatan. Ovo bi predstavljalo značajan zastoj za region, s obzirom na to da je Egipat nedavno uvezao skoro duplo više od količine gasa koju je ugovorio Izrael. Levijatan je 2022. izvezao 4,9 milijardi m3 gasa u Egipat, u poređenju sa 3,1 milijardu m3 u prvoj polovini 2023.
Nadalje, postoji značajan rizik od izgubiti oko 4 milijarde dolara u investicije kapitala za važne upstream projekti u naredne tri godine, zbog potencijalnih promjena u regionalnom pejzažu, upozoravaju analitičari.
2025. projekat proširenja Tamar to će biti najznačajnija od svih uzvodnih inicijativa u Izraelu. Od 1,6 milijardi dolara koje bi trebalo uložiti u ove projekte, 75% – što je 1,2 milijarde dolara – biće izdvojeno za proširenje polja Tamar.
Levijatan faza 1B je još jedan značajan plan proširenja, koji se očekuje 2026. godine; Ugroženo je 435 miliona dolara kapitalnih investicija. Cilj je stvoriti FLNG jedinicu kapaciteta 4-5 miliona tona godišnje kao alternativu za pristup evropskom tržištu. Polje Levijatan može proizvesti do 590 miliona kubnih metara dnevno, a njegov potencijal rasta je otprilike 19 miliona kubnih metara dnevno.
Još jedna planirana investicija je istočnomediteranski gasovod koju će Izrael, Egipat i Kipar graditi za transport gasa u Evropu preko Grčke. Procjenjuje se da košta 6,5 milijardi dolara i suočava se s izazovima zbog graničnih sporova u regionu.
Projekat bi mogao biti profitabilan zahvaljujući niskoj cijeni gasa kojim bi se snabdijevao, a kapacitet bi mogao biti povećan sa 10 na 20 milijardi m3/god. Međutim, investitori mogu biti obeshrabreni da ulažu u projekat zbog njegovih visokih troškova i sukoba, objašnjava se u analizi.
Pretplatite se na naše novine!