(autor Antonella Picerno, članica AIDR-a i suosnivač Knosso®) Bili su to dani ponosa: naša je zemlja koja još uvijek može napraviti razliku na polju kulture, kada poniznost, priprema i strastveni rad putuju paralelno.
Giorgio Parisi dijeli Nobelovu nagradu za fiziku ex aequo sa Syukuro Manabeom i Klausom Hasselmannom.
Složeni sistemi, klimatski modeli i globalno zagrijavanje, dakle, teme su kojima se dodjeljuje najprestižnija nagrada. Ali zašto je ovo tako važan rezultat?
Jer složenost, kao i uvijek, proizlazi iz interakcija: elementi su u interakciji jedni s drugima i sa okruženjem oko sebe, formirajući tako mreže interakcija koje, zauzvrat, mogu proizvesti nove informacije.
Izazov je bio imati holističku viziju bez gubljenja pojedinca iz vida.
Kraljevska švedska akademija nauka stoga prepoznaje Parisija kao „otkriće interakcije između nereda i fluktuacija u fizičkim sistemima od atomske do planetarne skale“, čiji doprinosi se tiču spin stakla, fizike čestica, statistike mehanike, ali i superkompjutera i biologije.
U intervjuima neposredno nakon dodjele nagrade, izjavio je da je njegova Nobelova nagrada za fiziku podrška umjetnoj inteligenciji i planeti, poljima u kojima je potreba za obradom ogromne količine podataka strukturiranim prediktivnim modelima postala suštinska.
Sada smo svakodnevno svjedoci novih implementacija koje se tiču razvoja i primjene tehnologije, počevši od onih „najjednostavnijih“ (kao što je razgovor s domaćim eterom i prenošenje pjesme koju namjeravate slušati), do onih s većim potencijalom. (Mislim, na primjer, u sektoru zdravstva).
To je stalna primjena naučne metode, promatranje, prikupljanje podataka i razvijanje optimalnih rješenja, uz svijest da ljudski nadzor ostaje kardinalni aspekt, kako sa etičke tako i sa praktično-tehnološke tačke gledišta.
Isti modus operandi (čudno... ali istinito!) doveo je do važnog rezultata u vezi s klimatskim promjenama, kroz fizičko modeliranje klime na Zemlji, kvantificirajući njenu varijabilnost i pouzdano predviđajući globalno zagrijavanje, čime je klima potvrđena kao pojava kaotična, samo očigledno nasumično.
Nakon ove apsurdne dvije godine, u kojima smo svi svjedočili bizarnim tumačenjima brojeva, grafikona i pojedinih rečenica, konačno možemo iz prve ruke vidjeti razliku između nauke i pseudonauke, shvativši da prva, skromna i tiha, dovodi do rezultata koji su rezultat kognitivne i kulturne evolucije, dok drugo, s ponosnom mudrošću, uvijek ostaje isto i, dugoročno gledano, ne urodi plodom.
Ovaj autoritativni ishod prati najljudskiji i najdirljiviji aspekt: omaž mladih studenata Sapienze Giorgiju Parisiju, koji ga je dočekao sa stadionskim skandiranjem u zagrljaju zahvalnosti i poštovanja.
Ovo je, uzgred, jedina vrsta napada koju volimo da vidimo.
Sa svoje strane, novi nobelovac je u zahvali sve protumačio kao rezultat konstruktivne i stalne saradnje tokom vremena sa svojim saradnicima, kao da kaže da nikuda ne idemo sami.
Tehnologija i planeta su – doslovno – dvije strane istog novčića. U oba slučaja postoji potreba da se kontekst učini sigurnim za korisnika, imajući u vidu ono što je Feynman već rekao prije nekog vremena: "Za uspješnu tehnologiju, poštenje mora imati prednost nad odnosima s javnošću, jer se priroda ne može prevariti."