Dana 11. septembra 2001. godine, datuma koji je promijenio istoriju Zapada, 4 aviona izvela su senzacionalan teroristički napad na teritoriju Sjedinjenih Država, ovoga puta prirodna odbrana koju je činilo ogromno vodeno prostranstvo Atlantskog okeana branila je ono što smatran je svetskom supersilom.
U nastavku vam nudimo svjedočenje Italijana, koji je tražio da ostane anoniman, koji je tog dana bio u SAD na poslu.
To jutro sam morao da idem u Pentagon da prikupim dokumente visoke klase, to je bila smena u kojoj su bili svi zaposleni uItalijanska ambasada u Vašingtonu. Sećam se kao da je bilo juče, moje ime je odštampano na metalnoj tabli sekretarijata za službu Pentagona. U to vrijeme sam radio u zoni Addancy gdje nije bilo dozvoljeno unositi televizore, radio i bilo kakvu drugu opremu priključenu na struju. Bio sam u prigušenom svijetu odvojenom od stvarnog života. U 10 ujutro izlazim iz svoje sigurne sobe da izvršim eksternu službu. Vidjela sam lica svojih kolega raširenih očiju. Šef mi je rekao: "ali kuda ideš?". U Pentagonu, odgovorio sam. Pozvao me je u svoju kancelariju: gledam TV. Još nisam shvatio, “šefe, ali šta je akcioni film? Hej, probudi se, odgovorio je, “Napali su kule bliznakinje, a avion se upravo srušio na Pentagon”. Da li bi mi se krv ohladila da sam otišao nekoliko minuta ranije da odem u Pentagon?
Minute koje su uslijedile bile su strašne. Američka vlada je primijenila totalno "zamračenje" u cijeloj zemlji. Fiksni, mobilni i internet telefoni nisu radili. Cijela Amerika je bila izolovana od ostatka svijeta. Sljedećeg dana komunikacija je nastavljena i dobili smo telefonske pozive od naših rođaka iz Italije, veoma zabrinuti zbog onoga što se dogodilo i prije svega zbog toga što nismo mogli utvrditi naše stanje.
Sljedećih dana odlazili smo u New York nekoliko puta na posao. Situacija je bila nadrealna. Mramorna prašina i krhotine posvuda, ulice su blistale jer su ih provalili sitni komadići stakla sa kula blizanaca. Neću poreći da miris na ulicama Velike jabuke nije bio nimalo prijatan. Miris paljevine nije bio onaj koji sam poznavao, bio je drugačiji, šapnuli su mi američki vatrogasci: "Ovdje sve i dalje gori, čak i ljudska tijela".
Godinu dana kasnije otišli smo u Njujork da predstavljamo Italiju na komemoracijama, upoznao sam heroje tog prokletog dana, vatrogasce. Jedan od njih se zahvalio našoj zemlji na bliskosti i dao mi je CD-ROM sa neobjavljenim slikama, snimljenim tokom faza istraživanja među ruševinama kula bliznakinja. Više volim da ne pričam detalje...!!!
Od tog dana sve se promijenilo.
11. SEPTEMBRA 2001
Ujutro 11. septembra 2001. devetnaest otmičara (petnaest Saudijaca, dva iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, jedan Egipćanin i jedan Libanonac) ukrcalo se na četiri aviona, dva United Airlinesa i dva American Airlinesa, koji su obavljali transkontinentalne letove unutar Sjedinjene Države. Koristeći oštrice, napali su letačko osoblje i putnike i zauzeli pilotske kabine.
Neki od otmičara su bili sertifikovani piloti aviokompanije i pohađali su posebne kurseve obuke za tipove otetih aviona (Boeing 757 i Boeing 767). Kasnije je otkriveno da su instruktori letenja prijavili FBI-u da arapske studente zanimaju samo faze poletanja aviona.. Niko nije dalje istraživao ovu dragocjenu indikaciju. Piloti otmičara preuzeli su kontrolu nad avionima i isključili ih transponder (radio farovi) koji su omogućavali kontrolorima letenja da lociraju avione. Preusmjereni letovi su tako postali u suštini neuhvatljivi.
Kontrolori leta uočili su nestanak aviona sa radara i u početku su pretpostavili kvar transponder ili nezgoda. Zatim su pokušali da kontaktiraju avione, ali uzalud, neki putnici su svojim telefonima u avionu upozorili avio-kompanije i njihove porodice da su oteli.
U to vrijeme, uobičajeni tok otmice bio je da su otmičari imali pritužbe i htjeli su putnike iskoristiti kao taoce, tako da je standardna procedura bila da pođu s njima, iskrcaju ih i pregovaraju o puštanju putnika. Prije 11/9, nijedna otmica nikada nije koristila avion natovaren putnicima i gorivom kao leteći automobil bombu, da se sruši na metu za samoubilačku misiju. U početku, dakle, nije bilo posebne hitnosti da se lansiraju lovci za presretanje nestalih aviona. A lovci bi, prema tadašnjim pravilima, ionako jednostavno pratili otete avione na daljinu. Nije bilo prethodnog odobrenja za obaranje domaćeg civilnog aviona. At 8:46 naređeno je lansiranje dva lovca F-15 iz baze Otis, koji su poletjeli u 8:53.
To je pokrenulo vojnu uzbunu, ali godinama, sa jenjavanjem napetosti hladnog rata, patroliranje američkom matičnom teritorijom bilo je povjereno manje od dvadesetak boraca, koji u ovom slučaju nisu znali kuda krenuti jer je otet avioni nisu bili prepoznatljivi na radaru. Čak i da su pronašli otete avione, ne bi im bilo dozvoljeno da ih obore.
sve 9:37, treći oteti avion, let AA77, Boeing 757 American Airlinesa, srušio se u Pentagon, u Arlingtonu (blizu Washingtona, manje od četiri kilometra od Bijele kuće), pred očima najmanje 55 svjedoka koji su bili tamo na autoputu u neposrednoj blizini objekta iu njegovoj blizini. Avion je ušao u zgradu, kao u kule bliznakinje. Udar je izazvao požar i doveo do urušavanja dijela Pentagona.
U Njujorku, u 9:59 vatra u Južnoj kuli je preplavila konstrukciju: toplina nije otopila čelik, već ga je toliko zagrijala da je izgubio sposobnost da izdrži opterećenje podova koji se nalaze iznad područja udara vatre. Neboder se srušio na TV-u uživo, ubijajući sve koji su još bili unutra i polako ga evakuirajući. Tada je bilo jasno da će ishod napada biti katastrofalan.
sve 10:03, četvrti oteti avion, let UA93, Boeing 757 United Airlinesa, srušio se gotovo okomito u polje u Pensilvaniji, u blizini Shanksvillea. Pregledom eksponata i radio i telefonskim snimcima kasnije je utvrđeno da su putnici pokušali da savladaju otmičare zabarikadirane u kokpitu i da su otmičari radije odlučili da sruše avion nego da se predaju.
sve 10:28 srušila se i druga kula Svjetskog trgovinskog centra. Rušenja i požari su takođe pogodili šest drugih zgrada u kompleksu: hotel Marriott, neboder od 22 sprata; Svjetski trgovinski centar 4 i 5, dvije devetospratnice; Svjetski trgovinski centar 6, osmospratnica; Svjetski trgovinski centar 7, neboder od 47 spratova; i pravoslavna crkva Svetog Nikole. Ostale okolne zgrade oštećene su u urušavanju kula bliznakinja.
Svjetski trgovinski centar 7 je evakuisan i ostavljen da gori jer više nije bilo vode za gašenje požara: primarne cijevi su prekinute urušavanjem kula blizanaca. Vatrogasci su shvatili da konstrukcija nije bezbedna i napravili su sigurnosni perimetar oko zgrade, koja se urušila u 17:20.
U napadima je život izgubilo ukupno oko 3000 ljudi. U urušavanju kula bliznakinja poginula su 343 vatrogasca. U otetim avionima bilo je 265 ljudi. Od udara otete letjelice poginulo je 125 stanovnika Pentagona.
Napadi su pripisani organizaciji Al-Kaida Osama bin Laden, već poznat po drugim napadima na američke vojne i civilne objekte. Bin Laden je u početku negirao svoju umiješanost, ali je kasnije to više puta tvrdio, čak je objavio i video zapise na kojima se prikazuje sa otmičarima. Nekoliko njegovih saradnika, uključujući Aymana al-Zawahirija i Khalida Sheikh Mohammeda, također je preuzelo odgovornost za napade.
Odrastao u bogatoj saudijskoj porodici, Osama Bin Laden se borio sa avganistanskim mudžahedinima koji su uspeli da pobegnu Crvenu armiju 1989. U februaru 1998. potpisao je manifest "protiv Jevreja i krstaša" sa egipatskim islamskim džihadom Ajmana Al-Zavahirija. ” iz kojeg je rođena Al Kaida, a zaštita koju mu garantuju talibani Mula Omara omogućava mu da zamisli, planira i izvede razorni napad na Sjedinjene Države. Bin Ladenova namjera, piše Molinari u Corriere della Sera je natjerati "Velikog Sotone" da krvari kako bi ga natjerao da napusti Bliski istok, osuđujući svoje saveznike na poraz i pretvarajući Al Kaidu u vođu cijelog islama.