(autor Filippo Moreschi, pravnik i član AIDR-a) Nedavna zakonska uredba 76/2020 (tzv. „Uredba o pojednostavljenju“) bavi se, između ostalog, složenim pitanjem obezbjeđivanja javnih resursa u poljoprivredi i povezanih kontrola, sa važne veze sa svijetom tehnologije i digitala.
Umjetnost. 43, stav 1, zapravo, predviđa, u okviru Nacionalnog poljoprivrednog informacionog sistema (SIAN):
– uspostavljanje novog sistema identifikacije jedinstvenih poljoprivrednih parcela (SIPA), zasnovanog na „evoluciji i razvoju digitalnih sistema koji podržavaju korištenje grafičkih i geoprostornih aplikacija“ (stav 1. slovo a);
– godišnje ažuriranje pojedinačnih dosijea preduzeća koji zajedno čine nacionalni registar poljoprivrednih preduzeća, „u grafičkom i geoprostornom režimu“ (stav 1, slovo b);
– provjeru površine preduzeća na osnovu jedinstvenog sistema identifikacije poljoprivrednih parcela digitalnim metodama iz prethodnih tačaka (stav 1. slovo c).
Logičko-pravni prethodnik ovog pravila nalazi se u Uredbi Parlamenta i Vijeća EU br. 1306/2013 (Uredba o finansiranju, upravljanju i praćenju zajedničke poljoprivredne politike), kojom se uređuje sistem identifikacije poljoprivrednih parcela za potrebe podnošenja zahtjeva za pomoć i mjera podrške i razvoja u poljoprivredi. Ova regulatorna odredba je praktično implementirana, na evropskom nivou, sa Integrisanim sistemom upravljanja i kontrole (IACS) za identifikaciju poljoprivrednih parcela, tačnu kvantifikovanje maksimalno dozvoljene površine, poređenje između deklarisane površine i maksimalno dozvoljene u okviru referentne parcele. Sve je usmjereno na djelovanje agencija za plaćanja (čl. 5 Uredbe Komisije EU br. 640/2014).
Države članice imaju obavezu da godišnje ocjenjuju kvalitet sistema identifikacije poljoprivrednih parcela „za potrebe režima osnovnog plaćanja i režima jedinstvenog plaćanja“ (čl. 6, EU Reg. br. 640/2014 ).
U operativnom smislu, Integrisani sistem upravljanja i kontrole podrazumeva korišćenje zračnih i satelitskih snimaka, s tim da se, ukoliko ne daju zapažene rezultate, zamene proverama na terenu (Uredba Komisije EU br. 809/2014).
Sam rječnik koji se koristi jasno pokazuje konceptualnu promjenu perspektive u koju se zakonodavac, prvo evropski, a zatim talijanski, postavio posljednjih godina.
Uredba EU iz 2013. zapravo govori o Sistemu identifikacije poljoprivrednih parcela uspostavljenom „na osnovu mapa, katastarskih dokumenata ili drugih kartografskih referenci“, pomoću kompjuterizovanih tehnika koje uključuju „zračne ili prostorne ortosnimke“ (tj. tehnički ispravljene radi kompenzacije geometrijsko izobličenje, takozvana „ortorektifikacija“).
S druge strane, Uredba o pojednostavljenju napušta svako pozivanje na karte i katastarske dokumente i okreće se "digitalnim sistemima koji podržavaju korištenje grafičkih i geoprostornih aplikacija".
Važna promjena smjera koja se može smatrati završenom kada ministar poljoprivredne politike usvoji, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu uredbe (ili, što je vjerovatnije, zakona o konverziji), potrebne provedbene mjere, kako je predviđeno u stav 2 čl. 43. Uredbe o pojednostavljenju.
Međutim, već se može reći da su put i evolucija već obilježeni posljednjih godina i da su hitniji i strožiji zbog vanredne zdravstvene situacije.
Naime, Komisija EU je već 2018. godine dala u obzir činjenicu da „nove tehnologije, kao što su sistemi bespilotnih letjelica, geolokalizirane fotografije, GNSS prijemnici povezani na EGNOS i Galileo i podaci otkriveni od strane satelita Copernicus Sentinel i drugih uređaja, pružaju relevantne , besplatne i slobodno dostupne informacije o aktivnostima koje se obavljaju na poljoprivrednim površinama“, toliko da je primjereno smanjiti fizičke inspekcije osoblja i terenske provjere (Uredba Komisije EU br. 746/2018, uvodna izjava 2). S istom odredbom, Komisija je uvela i kontrole putem praćenja na osnovu satelitskih podataka ili drugih „barem ekvivalentnih“ podataka, poput onih dobijenih od dronova, georeferenciranih fotografija i drugih satelita osim Sentinela (čl. 1, st. 10 umeće čl. 809bis u tijelo Uredbe EU 2014/40, kao novela).
Ovaj sistem je namijenjen da zamijeni provjere na licu mjesta, uz prednost što se više ne obavljaju nasumične, već opće provjere za sve aplikacije za pomoć (a ne samo za njihov mali postotak). Često ažuriranje satelitskih snimaka omogućava nam da korak po korak pratimo rad na polju, naglašavajući da li su uslovi podobnosti za traženu pomoć usklađeni ili ne (npr. vrsta i vrijeme usjeva).
U novije vrijeme, Specijalni izvještaj Revizorskog suda Evropske unije br. 4/2020 daje pregled evolucije platnog sistema Unije u poljoprivredi, povećanja standarda kvaliteta i frekvencije satelitskih snimaka, uzimajući u obzir da je 15 agencija za plaćanja iz različitih zemalja Unije tokom 2019. koristilo kontrole praćenjem nekih njihovih šema.
Prema ocjeni Revizorskog suda, praćenje, za razliku od prethodnog sekvencijalnog sistema zasnovanog na skeniranju kontrole potražnje, omogućava poljoprivrednicima da isprave svoje deklaracije prije nego što budu finalizirane, u svjetlu evolucije obrađenog polja.
Nadalje, Sud naglašava važne ekonomske i ekološke implikacije podataka dobivenih satelitskim i ekvivalentnim opservacijama, koje putem objavljenih informacija omogućavaju poljoprivrednicima da optimiziraju proizvodnju i korištenje prirodnih resursa, kao i doziranje gnojiva (u odnosu na npr. , količina dušika u polju ili stres od suše).
Komisija je, uvažavajući zapažanja Suda, naglasila kako čl. 68 predložene uredbe koja će zamijeniti Uredbu 1306/2013 u novom ZPP-u utvrđuje da države članice uspostave sistem površinskog praćenja, odnosno periodični i sistematski postupak za posmatranje, nadzor i evaluaciju poljoprivrednih aktivnosti putem podataka Copernicus Sentinel.
Nadalje, opet prema Komisiji, tehnologije se također i prije svega moraju koristiti za proučavanje klimatskih i ekoloških aspekata, te će u tom smislu podaci, dostupni svim operaterima, koje pruža Copernicus i koje se mogu konsultovati putem DIAS platforme, moći uradi puno.
Odredba koju je italijanska vlada preuzela u gore navedenoj uredbi o pojednostavljenju stoga spada u okvir brzog razvoja evropskog regulatornog i tehničkog sistema, koji je pandemija dodatno ubrzala.
Posljednjih godina ne nedostaje mnogo javno-privatnih inicijativa za dubinsko proučavanje poljoprivrednih teritorija, kako bi se dobio skup podataka koji je funkcionalan ne samo za dobru proizvodnju već i za dobro upravljanje teritorijom. Razmotrimo, kao primjer, "zoniranje" vinogradarskih područja sa oznakom porijekla regije Veneto, koje je izvršila ARPA Veneto u suradnji i na inicijativu odgovarajućih zaštitnih konzorcija. Akcije koje su imale zaslugu za sistematsku katalogizaciju čitavih dijelova teritorije koji su pogodni za kvalitetno vinogradarstvo.
Danas, ogromna pomoć satelitskih i nesatelitskih tehnologija sve visokih performansi zaista može stvoriti uslove za integrisano poznavanje teritorije, zasnovano na velikim količinama podataka i zajedničkih i jedinstvenih mjernih jedinica.
Nadamo se da će i zajednica i unutrašnji zakonodavci u potpunosti prihvatiti izazov koji postavljaju nove tehnologije, koje ne samo da moraju biti funkcionalne za kontrolu već i stimulirati sve obnovljeniju poljoprivredu, u službi krajolika, okoliša, biodiverziteta i svačijeg zdravlje.