Ključni sastanci koji su održani u Parizu između Sarraja i Haftara između 23. i 25. jula održani su u Celle Saint – Cloud, daleko od Jeliseja, daleko od reflektora. Francuska vlada je radila lukavo i diplomatsku fazu je vodila na majstorski način. Kako bi olakšao razgovore, francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian's je dao precizna uputstva da dvije delegacije borave u istom hotelu, Sofitelu.
U ovom veoma privatnom hotelu dvije delegacije su mogle pregovarati više od 10 sati o zajedničkoj deklaraciji koja je konačno objavljena uveče 25. jula.
Premijer Sarraj, u pratnji svog ministra vanjskih poslova Mohameda Tahera Siale i svog ličnog savjetnika Tahara El Sonnija, cijelo vrijeme se oslanjao na svog zamjenika ministra vanjskih poslova Loftija El Maghrebija. Ali ko je El Magrebi? Iskusan diplomata koji je služio u libijskoj ambasadi u Parizu i mnogim drugim zapadnoafričkim zemljama. On je taj koji ima dovoljno iskustva u francuskom načinu razmišljanja i govora i pravi je čovjek kojeg traže Francuzi, pored onoga ko će morati da vodi libijsku zemlju.
El Magrebi je, prema glasinama, već označen kao sljedeći nasljednik sadašnjeg libijskog ambasadora u Francuskoj Alshiabanija Mansoura Abuhamuda, koji će zauzvrat biti pozvan u Tripoli da vodi delikatnu misiju povezanu s naporima za stabilizaciju južne Libije.
Haftar je, međutim, imao i svog "šerpu", biznismena Diru. Dira je prvi poleteo iz Tunisa za Pariz čim je potvrđen "samit". Dira je bio izaslanik između Francuske i Libije više od jedne decenije. Bivši pilot Miragea Gadafijevog ratnog zrakoplovstva, vojni ataše u Parizu, okušao se potom u raznim poslovima u svijetu aeronautike, da bi konačno sletio u francusku kompaniju Dassaut.
Tokom i nakon 2011. godine bio je veza između svog plemena Zintan i francuskog Ministarstva odbrane koje se u potpunosti oslanjalo na Zintan za diplomatske napore u Libiji. Dira, svi znaju da to može otvoriti mnoga vrata u Parizu.
Pored Dire, Haftar se oslonio na jednog od svojih političkih savjetnika, Fadhel El Diba, koji se mogao vidjeti uz delegaciju prisutnu u Celle Saint-Cloud. On je kapetan, sin jednog od njegovih vojnih generala.
Zajednička izjava, objavljena nakon sastanaka Sarraja i Haftara, nije izazvala ogorčenost libijskih političara i vojnog osoblja. Francuzi su također bili vrlo pametni u tekstu. Francuski predsjednik Macron i njegovi savjetnici za vanjsku politiku Aurelien Lechevallier i Ahlem Gharbi htjeli su u tekst uključiti fusnotu za prekid vatre, osim za antiterorističke operacije. I tako su napisali. Pažljivi posmatrači su pročitali u bilješci da će oružane snage Tripolija i zapadne vojske biti isključene iz direktnih sukoba; na taj način će Haftar moći nastaviti svoje vojno napredovanje prema Dernu pod izgovorom borbe protiv džihadista. Čak ni milicije Misrate i milicije Kalife Ghwella koje su se borile sa pro-Sarraj snagama u Tripoliju nisu posebno spomenute u sporazumu.
Deklaracija također predviđa nacionalnu amnestiju, "zaobilazno rješenje" koje su izričito zahtijevali mnogi komandanti brigada kako bi izbjegli odgovornost za akcije počinjene tokom i nakon nereda, nakon svrgavanja Gadafijevog režima.
U ostalom, Sarraj i Haftar su se složili da učine operativnim sporazum Skhirata, potpisan krajem 2015., ali nikada nije završen. U saopštenju se pominju i predstojeći izbori, ali se ne predviđa kada. Dvojica lidera nikada nisu rekli Macronu da su postigli dogovor o datumu u proljeće 2018., datumu koji bi, međutim, Sarraj cijenio.
Fotografija La Stampa