(od Fabio Squillante – Nova Agencija ) Sutra, 1. februara, u Rimu će se održati važan sastanak o napretku projekta saradnje u vojnoj brodogradnji između Fincantieri i Naval Group. Sa italijanske strane, sastanku će prisustvovati ministri odbrane Roberta Pinotti, ekonomskog razvoja, Carlo Calenda, ekonomije, Pier Carlo Padoan, izvršni direktor Fincantieri Giuseppe Bono i generalni sekretar odbrane general Carlo Magrassi . Sa francuske strane bit će ministar ekonomije Bruno Le Maire, ministar odbrane Florence Parly, predsjednik i generalni direktor Naval Group Hervé Guillou i generalni direktor naoružanja Joel Barre. Sastanak je važan ne toliko po svom sadržaju - očigledno nema odluka o donošenju - koliko po naglasku koji mu francuska strana daje, a prije svega zbog delikatnog konteksta odnosa dvije zemlje. Kontekst obnovljenih tenzija na mnogim frontovima: italijanska vojna misija u Nigeru, čiji je cilj bio podupiranje te zemlje i kontrola migratornih tokova između Sahela i Libije; primjena “Zlatne moći” na Tim i njegovu podružnicu Telecom Italia Sparkle; kontrolu Leonardo-Finmeccanice, koju bi Francuzi željeli spojiti (i razrijediti) sa Airbusom i Thalesom; i na kraju takozvani "Kvirinalski ugovor", koji bi trebao još čvršće povezati sudbine Italije sa sudbinama Francuske, a da, međutim, ne može težiti ravnopravnom odnosu, sličnom francusko-njemačkom.

Prošle godine Fincantieri je preuzeo kontrolu nad Stx France, ali je u julu operaciju blokirao predsjednik Emmanuel Macron, u danima u kojima su, osim toga, Francuzi iz Vivendija najavili preuzimanje Telecom Italia, a vlada u Parizu obustavila radove na Torino- Lionska brza linija. Istovremeno su se dogodila i druga trvenja oko dosijea od strateškog interesa za Italiju, kao što su stabilizacija Libije i borba protiv trgovaca ljudima na Mediteranu. Širina francuske inicijative impresionirala je našu vladajuću klasu i gurnula vladu na energičnu reakciju. Migracioni tokovi su naglo smanjeni, zahvaljujući akciji ministra unutrašnjih poslova Marka Minitija. Vivendiju su nametnuta stroga ograničenja u kontroli Timove strateške imovine. Ugovor s Fincantierijem ponovo je pregovaran, također zahvaljujući upornosti Bona, koji je dobio 50 posto plus 1 francuskih brodogradilišta, ali uz odlučujući 1 posto iznajmljenih na dvanaest godina, čekajući konačnu akviziciju. Konačno, sa Nigerom je nedavno dogovoreno slanje 470 ljudi sa zadatkom da obučavaju lokalne snage u aktivnostima teritorijalne i granične kontrole sa Libijom. Međutim, posljednjih sedmica, koristeći prednost raspuštanja parlamenta i predizborne kampanje, Francuzi su ponovo preuzeli inicijativu na svim frontovima.

Odlazećoj vladi, na čelu sa Paolom Đentilonijem, predložen je bilateralni ugovor koji bi, koliko razumemo, trebalo da garantuje koordinaciju politika dve zemlje na političkom i ekonomskom nivou, ali konkretnije na planu odbrambene industrije . Naša vlada nije povjerila izradu ugovora Ministarstvu vanjskih poslova već dvojici privatnika, iako autoritativnih bivših ministara: Francu Bassaniniju, savjetniku Predsjedništva Vijeća i predsjednici Open Fibera, i Paoli Severino, rektorici Luiss-a. Univerzitet. Nadalje, iznenađujuće je da se na korak od takvog značaja za buduću geopolitičku strukturu naše zemlje odlučila odlazeća vlada, kako je naglasio predsjednik poslanika Forza Italia Renato Brunetta. Iritacija naših francuskih prijatelja zbog italijanske misije u Nigeru pojavila se, međutim, u emisiji transalpskog javnog emitera - Radio France internationale - koji je dao glas anonimnom predstavniku vlade Niameja, prema kojem nigerijska vlada ne bi imala odobrio misiju. Laž je odmah demantovana.

Što se tiče telekomunikacija, dioničari Vivendija su prvo pokušali postići dogovor sa vladom o "Zlatnoj moći", a zatim su se žalili na njegovu prijavu predsjedniku Republike Sergiu Mattareli. Ovom najnovijem potezu prethodile su glasine o ostavci novog izvršnog direktora grupe, Izraelca Amosa Geniša, i - prava - ostavka predsjednika Giuseppea Cecchia, jedinog Italijana među nesamostalnim predstavnicima Vivendija u Upravnom odboru. direktora, a samim tim i jedini koji može imati ovlasti nad sigurnošću i Telekom Sparkle. Izvanredna žalba predsjedniku predstavlja određeni rizik, jer se na nju ne može uložiti žalba, a čini se i teško da bi Mattarella mogao tako senzacionalno poreći odluku koju je donijela italijanska vlada, na inicijativu njemu bliskog ministra kao što je Carlo Calenda.

Čini se da je najosjetljiviji front, trenutno, Leonardov. Francuzi predlažu trosmjerno spajanje: Fincantieri, Naval Group i Thales: mogućnost koja zabrinjava najviše rukovodstvo italijanske odbrambene grupe, budući da vojnu i elektronsku zalihu naših brodova u velikoj mjeri garantuje bivša Finmeccanica, koja ima Thales kao direktni konkurent u industriji. Iz tog razloga, izvršni direktor grupe, Alessandro Profumo, borio se da i Leonardo bude uključen u italijansko-francusku saradnju. Od tada je bivši bankar, koji je došao u Finmeccanicu kako bi izbjegao gulaš, postao odbojan među svojim transalpskim partnerima. Prošlog 11. novembra prilično obična revizija industrijskih i budžetskih ciljeva izazvala je kolaps dionica Leonarda od 21 posto, a jučer, u utorak, 30. januara, nakon predstavljanja novog industrijskog plana, dionice su izgubile još 12 posto. Promašaji koji bi bili opravdani da je grupa u predstečajnom stanju, svakako ne u trenutnim situacijama pune održivosti. Ono što je pojačalo pritisak na Italiju je, slučajno, Evropska komisija koja je u četvrtak 25. januara najavila otvaranje prekršajnog postupka protiv naše zemlje, zbog naloga koje su Mornarica i Ministarstvo ekonomskog razvoja dodelili Fincantieri i Leonardu, na osnovu pomorskog prava. Odluka koja sada ugrožava čitavu našu vojnu industriju.

Čini se jasnim da Francuzi pokušavaju da iskoriste distrakciju našeg političkog sistema zbog predizborne kampanje. Očigledno u Parizu postoji bojazan da bi naša sljedeća vlada mogla biti manje osjetljiva na njihov pritisak, te se stoga pokušavaju ubrzati na svim frontovima, kako bi se dodatno zauzeli. Francusko prisustvo u Italiji je već veoma snažno, ne samo na nivou odbrane, već iu sektoru bankarstva, osiguranja, energetike, transporta, infrastrukture, maloprodaje velikih razmera, poljoprivredno-prehrambenog, modnog i luksuznog sektora. Upravo iz tog razloga, bilo bi dobro da se pitanjima poput „Kvirinalskog sporazuma“ pristupi s većim oprezom, čekajući uspostavljanje vlasti sa punim legitimitetom i braneći u međuvremenu italijanske kompanije i naše interese u Africi.