Bivši francuski ministar Herve Morin uporedio je situaciju u Maliju sa onom u Afganistanu: "Imamo scenario koji je svakim danom sve bliži onome što smo vidjeli u Afganistanu. Došli smo da se borimo protiv terorizma i obnovimo državu na političkom dogovoru i sve više ličimo na okupacione snage"Prežaljeni Morin, koji smatra da više nije moguće ostati u Maliju" bez političkog dogovora": za Morina unutrašnja politička situacija u Maliju nužno zahtijeva kraj operacije Barkhane.
Diplomatski izvori koje je konsultovao Le Monde daju vremena do sljedećeg 17. i 18. februara, kada će se održati samit Evropske unije i Afričke unije, da se pronađe alternativno rješenje za bijeg evropske vojske.
La Švedska najavio da će povući 150 vojnika Takuba misija i 250 iz misije UN Minusma. Takođe tamo Danska odlučio je da povuče svojih 100 ljudi jer ih je malijska vojna hunta smatrala nepozvanim. Dana 1. februara Norvegija je objavila da je otkazala slanje vojnika u Mali, s obzirom na situaciju. Isto Germanija, sa ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock, doveo je u pitanje njemačko učešće u misiji EU za obuku u Maliju (Eutm Mali) iu Minusmi.
Pitanje koje su si postavile mnoge evropske vlade je: Da li su u Maliju i dalje ispunjeni uslovi za efikasno delovanje protiv terorističkih grupa?
General Pasquale Preziosa: "Afrika je haos nestabilnosti"
Više od 114 miliona ljudi kojima vlada vojska ilegalno je preuzelo vlast. U Africi su se dogodila četiri uspješna puča 2021. godine - nije ih bilo toliko u jednoj kalendarskoj godini od 1999. godine. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres je to nazvao "epidemijom državnih udara". Tokom proteklih 18 mjeseci, vojska je srušila vlade Mali, of Čad, od Gvineja, del Sudan i vrijeme od Burkina Faso.
TheAfrika je previranja nestabilnosti, dakle general Pasquale Preziosa, bivši načelnik Ratnog vazduhoplovstva do 2016. godine i danas predsjednik dell 'Opservatorija sigurnosti Eurispes.
Sahel, analizira generalno, predstavlja "raskrižje afričke nestabilnosti s vjerskim tvrdnjama koje podržavaju naoružane skupine povezane s Al Kaidom povezane s marginalizacijom sjevernih regija Malija"(Ispi). Pored vjerskih sukoba, postoje i naoružani između suprotstavljenih frakcija zbog etničkih i političkih problema. The rizik od nasilja u regiji je vrlo visok a od 2010. bilježi se sve veći trend novih kriza, uključujući tuareške i islamističku pobunu u sjevernom Maliju (Ansar al-Dine-Islamska država Irak i aš-Šam u Velikoj Sahari, Jama'at Nusrat al -Islam wal-Muslim , al-Mulathamun bataljon) i gerile Boko Haram na sjeveroistoku Nigerije.
Povijesno gledano, napadi Al Kaide započeli su 1998. godine u Nairobiju, a arapskim revolucijama 2011. u Africi i podružnice Islamske države Abu Bakr Al Bagdadi. U Maliju je 94% stanovništva (oko 20 miliona) muslimanske vjere s više od deset etničkih grupa, uz službeni francuski još 13 lokalnih jezika. Posljednji puč (ukupno pet od 1960.) dogodio se nedavno ljeto 2020. U ovoj regiji, više od četiri puta većoj od Italije, gdje je rizik od zaraznih bolesti definiran kao vrlo visok, identitet i radikalizam islamski su odigrali važna uloga u naporima za oružanu mobilizaciju radi suprotstavljanja čak i lokalnih interesa.
U regiji postoji posvećenost UN-a od 2013. godineMinusma operacija sa rezultatima koji još nisu vidljivi, Europske unije saOperacija Eutm-M za obuku oružanih snaga, prema percepciji lokalnog stanovništva "previše teoretski". Francuska protuteroristička misija (koja je već prijavila 54 žrtava), nazvala je Barkhane, izgubio je podršku malijanskog stanovništva, štoviše, francuska posvećenost Maliju je neko vrijeme potaknula debate unutar Francuske o političkoj i vojnoj svrsishodnosti da se misija nastavi s obzirom na nekoliko postignutih rezultata i deklariranu averziju vojne hunte . Prema nekim malijskim političkim strankama, "samo stanovnici Malija mogu zaustaviti tekući sukob".
Stoga je situacija u Maliju slična situaciji u Afganistanu na početku "globalnog rata protiv terorizma". Neki analitičari Mali su nazvali "novim Afganistanom" Afrike.
Štoviše, zbog borbe protiv iihadizma, u nekim dijelovima Iraka i Sirije još uvijek su u toku vojne operacije velike koalicije sa mnogim uključenim silama, čiji rezultati ne izgledaju sigurni ili još uvijek konačni. Otvaranje vojnih operacija u Africi za borbu protiv džihadizma uz učešće niza zemalja i minimalnih snaga izaziva određene sumnje u efikasnost globalne strategije za borbu protiv terorističkog fenomena.
Italija, posebno, treba da se preispita, nakon Avganistana, o linijama koje treba slijediti kako bi se garantovao nivo nacionalne sigurnosti adekvatan novom svjetskom okviru koji vidi veoma zahtjevno strateško nadmetanje za osvajanje budućnosti. Stabilizacija međunarodnog okvira neće biti bez iznenađenja. Potrebno je pribjeći istorija i njegova učenja, posebno onih naslijeđenih od drevnog Rimskog carstva zbog prijetnji s juga. Sigurnost Carstva postignuta je jačanjem zemalja sjeverne Afrike, a ne rasipanjem napora u područjima od malo komercijalnog ili strateškog interesa.
La Libija, la Tunis and theAlžir, samo da nabrojimo neke, su zemlje od strateškog interesa za sigurnost ne samo Italije već i čitave Evrope. Vojne operacije, čak i ako je riječ o miru, imaju vrlo visoke troškove, čak i za zemlje G7 koje su nakon pandemije morale podići javni dug na nivoe koji nikada ranije nisu viđeni. Vojne operacije imaju određene troškove, ali nesiguran povratak. Il Mali predstavlja novo "Blato nevolje" u koji se ne bi uvukao kako ne bi narednim generacijama ostavio u amanet ne samo veliki finansijski dug, već i strateški spoljnopolitički dug.
Položaj Italije
Ministar odbrane, Lorenzo Guerininjegov Papir 4. februara je potvrdio da je Sahel strateški za Italiju i iz razloga koji nisu striktno vojni: "Mali je ključna zemlja za ravnotežu u regionu Sahela i, iako je tranzicija ka povratku demokratiji usporena, izbor da napusti zemlju mogao bi dati prostora drugim akterima koji žele da ojačaju svoju ulogu u regionu, takođe kroz korišćenje paravojnih grupa" (Ruska paravojna grupa Wagner).
Guerini priznaje da u Maliju "odnosi sa vojnom huntom nisu jednostavni. Moramo nastaviti da uspostavljamo eksplicitnu konfrontaciju oko centralnih tačaka i pravaca kako bismo potvrdili našu posvećenost".
Naša zemlja je na toj teritoriji prisutna sa „Misijom bilateralne podrške u Republici Niger - MISIN“, kojim je komandovao pilot pukovnikvojnog vazduhoplovstva, David Cipelletti, (sa geografskim područjem intervencije prošireno i na Mauritaniju, Nigeriju i Benin) kako bi se povećali kapaciteti u cilju suzbijanja fenomena ilegalne trgovine i prijetnji sigurnosti, kao dio zajedničkih napora Evrope i SAD za stabilizaciju područja i jačanje kapaciteta teritorijalne kontrole od strane nigerijskih vlasti i zemalja G5 Sahela.
Oko 200. godine vojni Italijani su, s druge strane, djelovali unutar TF Takuba, garantujući sposobnosti medicinske evakuacije koalicionog osoblja u radu upotrebom transportnih aviona 3 CH 47 F izvojska, u medevačkoj konfiguraciji koja koristi neophodan bezbednosni okvir koji obezbeđuju 3 istražna i prateća helikoptera AH - 129D "Mangusta", 5. i 7. puka Kopnene vazduhoplovne brigade, sastavljena u Operativna grupa “Jacana".
