Vjetrovi rata su u zraku u istočnoj Evropi, a Washington i Moskva pooštravaju svoje pozicije iz sata u sat.
"Rusija ne može zanemariti aktivnosti NATO-a a rizik da ukrajinske oružane snage insceniraju provokacije u Donbasu sada je veći“, grmio je portparol Vladimira Putina, Dmitrij Peskov. Dok u Briselu 27 ministara vanjskih poslova EU traži "koordinaciju" na liniji koju treba preuzeti s Moskvom, posebno u vezi sa sankcijama koje će biti uvedene u slučaju invazije, Kijev je rekao da je upravo razbio "kriminalnu grupu" koju podržavaju Rusija koja je spremala napad.
NATO je, s druge strane, ojačao svoj kontingent u istočnoj Evropi, sa nizom savezničkih zemalja koje su najavile slanje ljudi i vozila, uključujući brodove i lovce. Sjedinjene Američke Države namjeravaju rasporediti trupe na Baltiku, govori se o 5.000 vojnika, koje se po potrebi mogu povećati, Pentagon je, naime, stavio na "uzbunu" još 8.500 vojnika.
Jedan od glasnogovornika Komisije EU za sankcije Rusiji rekao je da "postoji snažno jedinstvo između država članica i naših međunarodnih partnera s odlučnošću da budu spremni. Rad je veoma uznapredovao kako bi se mogle uspostaviti snažne mjere odvraćanja i snažne mjere u slučaju da dijalog ne bude uspješan. Ako Rusija krene u buduća kršenja ukrajinskog teritorijalnog suvereniteta ili agresije, mi ćemo reagovati vrlo oštro, doći će do jakih političkih posljedica i ogromni ekonomski troškovi će biti naneseni agresoru ".
London i Vašington su, iz predostrožnosti, takođe već smanjili osoblje ambasada u Kijevu, repatrijacijom porodica diplomata. Berlin im je ponudio gostoprimstvo.
General Pasquale Preziosa, bivši načelnik štabaAeronautica Militare a danas predsednikOpservatorija sigurnosti di Eurispes, na La Verità je napravio zanimljivu analizu koja na vrlo lucidan način pojašnjava situaciju napetosti stvorene usred Evrope.
Smanjenje osoblja zapadnih ambasada, precizira general, mera je predostrožnosti za nivoe krize do kojih je došlo u konfrontaciji Ukrajine i Rusije. Čak i ako je bezbednost ambasada u inostranstvu prerogativ države domaćina, Ukrajina, strahujući za sopstvenu bezbednost, samim tim neće moći da garantuje dovoljan nivo bezbednosti prisutnim ambasadama.
Iako SAD planiraju poslati 5000 vojnika u područje Baltika, to se smatra simboličnim mjerama za obilježavanje teritorije koje ne ukazuju na bilo kakav nivo vojne konfrontacije, s obzirom na veličine ruskih trupa raspoređenih na granicama koje iznose oko 170.000 jedinica.
Takvo jačanje moglo bi se održati na trećoj teritoriji NATO-a, samo da bi dalo veću snagu nivou odvraćanja Alijanse, s obzirom na visok nivo krize na istočnim granicama Ukrajine.
Štaviše, NATO već ima misiju "Poboljšana prisutnost naprijed“, Upravo u pograničnim zemljama sa Rusijom kako bi se zaustavili ruski zahtjevi upućeni Ukrajini, Evropi i Sjedinjenim Državama.
Na početku moguće vojne eskalacije, Preziosa Reci to predviđanje budućnosti u današnjoj složenosti je vrlo rizično jer scenariji skreću od rizika ka neizvjesnosti. Međutim, situacija u Ukrajini danas izgleda, sa dosadašnje istorijske tačke gledišta, vrlo slična onoj iz avgusta 2008. u Gruziji, sa političkim motivima sličnim onima u Ukrajini danas.
NATO-u, naglašava Preziosa, nedostaju zakonski uslovi vezani za čl. 5 Ugovora o NATO-u, koji pretpostavlja oružani napad na jednog ili više NATO saveznika, kako bi se mogla vojno intervenirati u podršci Ukrajini, kao u slučaju Gruzije.
Ovome se dodaje da Ukrajina nije u ekonomskim, socijalnim i vojnim uslovima da predstavlja stvarnu prijetnju Rusiji. Ukrajina ima BDP od samo 155 milijardi dolara, dok Rusija ima BDP od 1,5 biliona dolara (hiljadu puta veći) i opremljena je velikim nuklearnim arsenalom sa dodatnim nivoom hipersoničnog oružja.
Socijalno, Ukrajina je također već podijeljena između prozapadnog dijela stanovništva i proruskog dijela. Od pamtivijeka istočno od rijeke DNEPR uvijek je postojao veliki ruski uticaj kako iz ekonomskih tako i iz etničkih razloga, gubitak odnosa sa tim regijama znači gubitak nekih temelja ruskog ekonomskog sistema.
U ovoj mišićnoj konfrontaciji, tvrdi Preziosa, obje strane iznose svoje razloge. Rusija je naširoko proglasila, na svim forumima, svoje "crvene linije" na tu temu, koje su, s druge strane, već automatski odbacile SAD, NATO i EU.
U ovom trenutku će pobijediti oni koji imaju kredibilan politički kapacitet da se duže odupru, vođstvo i volju i sredstva da dođu do cilja konfrontacije.
Nijedna od nacija uključenih u ukrajinsku aferu zaista ne želi oružane sukobe i prvi koji upotrijebi silu izgubit će utakmicu. To je poređenje, komentira Preziosa, koje će se igrati na mudro korištenje moći.
Na kraju konfrontacije neko će izgubiti u smislu kredibiliteta koji danas ima toliku vrijednost u strateškom nadmetanju za novi svjetski poredak.
