U Libiji je očito mirno, svi čekaju prvi potez s "vjerovatnim" izborima na kraju godine. Format predsjedničkih ili parlamentarnih izbora još nije odlučen? Zatim je problem plaćenika prisutnih na terenu koji ne namjeravaju otići, već naprotiv nastavljaju sa svojim aktivnostima kao tutori raznih milicija koje kontroliraju zemlju. Na ulicama bjesni oko dvadeset hiljada paravojnih formacija koje pokazuju mišiće i naoružanje specijalnih snaga. Razgovarajmo o tome Rusi, Čadanci, Sirijci, Turkmeni i Sudanci koji ne namjeravaju podizati svoje šatore jer ih zapravo, s jedne strane, obogaćuju s druge strane, zasad, osim riječi, nitko nije natjerao da se vrate kući. Njihova minimalna plaća od dvije hiljade dolara bogatstvo je u usporedbi s "bijednim" životom u njihovim matičnim zemljama. La Stampa je izradila identitet ovih naoružanih grupa.
Najveća grupa su Sirijci. U 2019. bilo ih je četiri tisuće, sada prema Sirijskoj opservatoriji za ljudska prava ima 13 tisuća, možda i više. Većina se bori pod zastavama Tripolija, ali ima ih i među redovima Haftara, dvije tisuće, koje su regrutirali Rusi. Turska ih je uvrstila među očajnike koji su se zabarikadirali u posljednjem pobunjeničkom bastionu Iblid u zapadnoj Siriji. Brzi tromjesečni trening u Afrinu, a zatim odmah u Libiji. Za dvije hiljade dolara plaće i hipotetički ustupak turske nacionalnosti zaustavili su Haftara i odvezli ga natrag u Kirenaiku. Bilo je muškaraca iz džihadističkih formacija, preživjelih iz Slobodne vojske, ali i Turkmena iz divizije Sultán Murad. Izgledi za odlazak ih je razbjesnio. Odbili su raspustiti komandu koja okuplja njihove vođe. Veliki muftija iz Tripolija podržao ih je, nazvavši nezahvalnog ministra vanjskih poslova lošom i prezirnom ženom. Za islamiste i njihovu braću muslimane, Sirijci su nezamjenjiva pješadija koju treba odmjeriti na političkoj razini.
Sudanci. Drugi najveći kontingent čine Sudanci, uglavnom uvršćeni u milicije Darfura, a plaća ih Katar. Oni su se borili protiv režima svrgnutog al Bashira, najava amnestije bi ih u teoriji trebala navesti na povratak. Među njima su i neki koji su se prijavili za prevaru. Privatna katarska kompanija nudila je poslove osiguranja u bogatim i mirnim Emiratima. Umjesto toga, bili su zatvoreni u kampove za trening poput zatvora i bili suočeni s izborom borbi, u Jemenu ili Libiji. Danas oni čuvaju pustinju u blizini Sirta. Oni ne odgovaraju političkim vođama i obogaćuju se drogom i migrantima.
U konačnici govorimo o očajnim ljudima koji zahvaljujući libijskoj nestabilnosti uspijevaju preživjeti, a u nekim slučajevima se čak i obogatiti zahvaljujući trgovini ljudima, oružjem i drogom.