(autor Rosangela Cesareo, menadžer za odnose sa institucijama Aidr) Proživljavamo tragični trenutak bez presedana. Svi se osjećamo kao da smo u oluji bez izlaza.
Nestrpljivo čekamo da se kriva infekcije spusti kako bismo mogli vratiti svoje živote.
Ali kako će biti poslije, šta čekamo?
Moramo se odmah pripremiti da se suočimo s tim, a znate li kako?
Solidarno.
Solidarnost je jedino sredstvo da svaki jednostavan građanin mora pripremiti drugu polovinu koja je bolja od onoga što se nažalost očekuje.
Kao što nas je Papa naučio prije nekoliko dana, spasit ćemo se zajedno jer niko ne može spasiti sebe sam. Tama koja se spustila na naše gradove omogućit će suncu da ponovo zasja samo ako okrenemo pogled jedni prema drugima.
Nemojmo dozvoliti da ovo ostanu samo riječi, djelujmo i to brzo. Pomozimo potrebitima, svima koliko može i najbolje može, malo, na veliko, u tišini, vičući, ali uradimo to.
Budimo kreativni, razmislimo, perspektiva budućnosti je najefikasniji antidepresiv, možda jedini u ovom trenutku, što znači da ako činimo dobro za druge, prvo to činimo za sebe, za svoje dostojanstvo, za sebe -poštovanje i iznad svega sposobnost moramo pomoći u rješavanju velikog problema.
Nakon zdravstvene krize, zemlja se sprema da doživi ogromnu ekonomsku krizu. Biće teško krenuti iznova i samo solidarnost, konkretna pomoć jedni drugima, prema zajednici može spasiti nas i budućnost naše djece.
To nije demagogija, to je opipljiva realnost istorijskog perioda u kojem živimo. Svako radi svoje, najbolje što može.
Stavimo to na spisak naših obaveza, naše intelektualno poštenje će nam biti zahvalno za ceo život.
Međutim, oni koji nama upravljaju pobrinut će se za ostalo, jer osim ličnog zalaganja i solidarnosti, građanin pojedinac ne može učiniti više.