U poslednjih 50 godina, politika amnestije koja je usvojena u našoj zemlji omogućila je trezoru da prikupi ukupno 148,1 milijardu evra (iznos revalorizovan 2022. godine). Ovo je izvijestio Ured za istraživanje CGIA.
U ekonomskom smislu, poreska amnestija iz 2003.Vlada Berluskonija II, ministar ekonomije i finansija, Giulio Tremonti] je bio „najprofitabilniji“ za državnu kasu: za 6 godina (2003-2008) između poreskog poravnanja, zatvaranja nerešenih sporova, rešavanja zakasnelih ili izostavljenih plaćanja, regulisanja računovodstvenih evidencija, itd., 28 je „povrateno“ milijardi evra. Oni slijede tešku amnestiju uvedenu 1991. [Vlada Andreotti VII, ministar finansija, Rino Formica] koji je do 1994. garantirao 10,4 milijarde i dogovor/amnestiju računovodstvene evidencije uspostavljene 1995. [Dini vlada, ministar finansija, Augusto Fantozzi] koji je do 2000. godine osigurao 8,4 milijarde eura prihoda. Treba napomenuti da su prihodi prijavljeni u svakoj godini i ne odnose se samo na određenu vrstu amnestije. Prihodi koji se odnose na svaku mjeru, zapravo se raspoređuju na nekoliko godina.
Međutim, oni su u ovoj razradi poređani prema godini u kojoj ih je zakonodavac uveo. Također treba naglasiti da su iznosi ekstrapolirani iz Istatovih nacionalnih računa koji su, na osnovu pravila atribucije, gotovo u skladu sa stvarnom naplatom (kao što je predviđeno odredbama SEC-a 2010). I iako su sa etičkog stanovišta veoma upitne, čak ni sa ekonomske strane primena amnestija nije garantovala velike ekonomske rezultate za državnu kasu. Naprotiv.
Utaja poreza i dalje je visoka
U svjetlu prihoda ostvarenih počevši od 1973. godine, možemo konstatovati da su štitovi, sporazumi, ukidanje, amnestije, amnestije i poreske pacifikacije u vrlo skromnoj mjeri doprinijeli suzbijanju utaje poreza koja u našoj zemlji i dalje ostaje veoma visoka i iznosi skoro 90 milijardi evra godišnje. Podsjećamo, u 2020. godini, prema najnovijim dostupnim podacima, težina neopažene ekonomije na nacionalnu dodatu vrijednost iznosila je 11,6 posto, što je 174,6 milijardi eura. Od ovog drugog iznosa, siva ekonomija je iznosila 157,4 milijarde, a ilegalne aktivnosti 17,3 milijarde. Međutim, utaja poreza i doprinosa iznosila je oko 90 milijardi eura (78,9 milijardi se može pripisati utaji poreza i 10,8 milijardi utaji doprinosa). Primjenom na skrivenu dodatu vrijednost koeficijenta utvrđenog omjerom poreskih prihoda i dodane vrijednosti koja je izvedena iz nacionalnih računa neto od neopažene ekonomije, Kancelarija za istraživanje CGIA je također bila u mogućnosti da izračuna utaju na regionalnom nivou. U suštini, u poređenju sa 90 milijardi utaje poreza godišnje, kao da su na svakih 100 eura prihoda koje poreska uprava prikupi, Italijani utajili u prosjeku 13,2. Ako ponovimo istu simulaciju na regionalnom nivou, možemo vidjeti najkritičniju situaciju na jugu: na rang listi utajenih eura na svakih 100 prikupljenih eura, u Pulji utajivači zadržavaju 19,2 eura, u Kampaniji 20, au Kalabriji crno dres Italije, 21,3. To su dvocifrene brojke u poređenju sa 10,6 eura zabilježenih u Furlaniji-Julijskoj krajini, 10,2 eura u provinciji Trento i 9,5 eura u Lombardiji. Nacionalna teritorija koja je najvjernija oporezivanju je pokrajina Bolzano koja ima utaju od samo 9,3 eura na svakih 100 prikupljenih.
Neovlaštena gradnja je "preplavljena", posebno na jugu
Iz amnestije zgrada koju je uveo zakonodavac 1985. godine [Vlada Craxi I, ministar javnih radova, Franco Nicolazzi], 1994. godine [Vlada Berlusconija I, ministar javnih radova, Roberto Maria Radice] i 2003. god [Vlada Berlusconija II, ministar životne sredine i zaštite zemljišta, Altero Matteoli] Procjenjuje se da su općine prikupile nešto više od 15 milijardi eura (iznos nije ažuriran za 2022. godinu). U prvom je prihod bio jednak 3,1 milijardu, u drugom 5,2 milijarde, a u trećem nešto više od 7 milijardi. I u ovom slučaju, što se tiče poreskih amnestija, naplate su bile izrazito niže od očekivanih. U amnestiji koju je uvela Vlada Craxi I prikupljeno je samo 58 posto očekivanih prihoda, koje je odobrila vlada Berlusconija I 71 posto, a vlada Berlusconija II samo 34,5 posto. I iako su i ove mjere odobrene sa ciljem da se stane na kraj fenomenu bespravne gradnje, dobijeni rezultati su bili beznačajni. Najnoviji Cresme podaci koje je objavio Istat u "Jednako i održivo blagostanje u Italiji" ilustruju situaciju koja je i dalje veoma zabrinjavajuća. Iako se posljednjih godina blago smanjuje, 2022. bespravna gradnja [Broj bespravne gradnje na 100 objekata odobrenih od strane opština] zabilježio je svoj maksimalni vrhunac u Bazilikati i Kalabriji, oba s procentom od 54,1 posto. Slijede Kampanija sa 50,4 posto, Sicilija sa 48,2 posto i Puglia sa 34,8 posto. Konačno, regioni koji su najmanje pogođeni "čugom" nelegalne gradnje bili su Pijemont i Valle d'Aosta, oba sa 4,2 posto, a posebno Trentino Alto Adige i Friuli, Venecija Đulija, oba sa nivoom od 3,3 posto. Državni prosjek iznosi 15,1 posto.
