U Italiji imamo više otpada nego utaje

Postoje razumne sigurnosti u vjerovanje da u odnosu između države i italijanskog poreznog obveznika, osoba koja je najviše kažnjena "štetom" uzrokovanom nečasnim ponašanjem drugog nije prva, već druga. Uzimajući u obzir čitav niz upozorenja, koja će biti istaknuta kasnije u ovoj napomeni, teza istraživačkog ureda CGIA je sljedeća: prema podacima Ministarstva ekonomije i finansija, ekonomska dimenzija utaje poreza na Italijane iznosila bi 83,6 milijardi eura. (izvještaj o neopaženoj ekonomiji i utaji poreza i doprinosa - Ažuriranja za godine 2016-2021 nakon revizije nacionalnih računa koju je izvršio Istat - str. 5, januar 2024). Sredstva koja se zbog fiskalnog nevjerstva nekih oduzimaju državi, a samim tim i zajednici, oštećujući posebno najslabije društvene grupe u zemlji. Međutim, iznos jednak polovini onoga što bi građani i preduzeća bili pozvani da "podrže" kao rezultat rasipanja, rasipanja i neefikasnosti prisutnih u javnoj upravi (JU) i koji bi, prema zanatlijama Mestre, iznose najmanje 180 milijardi evra godišnje. 

  • U pravnoj državi svi moraju poštovati zakone. Ne samo privatni sektor

Podsjećajući da se vladavina prava zasniva, između ostalog, na principu zakonitosti, zakone moraju poštovati svi: i javni i privatni subjekti. Napominjemo, međutim, da broj evropskih prekršaja koje je počinila naša država pokazuje kako naše javne institucije predstavljaju jedan od najviših nivoa kršenja evropskog prava u EU. Podsjećamo, među još uvijek otvorenim postupcima protiv Italije su, na primjer, oni koji se odnose na nepoštivanje građanskih prava, kršenje pravila o koncentraciji sitnih čestica prisutnih u zraku, prisustvo arsena u piću. vode, na nastavak rokova plaćanja od strane naše PA prema kompanijama dobavljačima i na nivoe zagađenja prisutnih u bivšoj industrijskoj zoni Ilva u Tarantu (prema podacima Odjeljenja za evropske poslove, zaključno sa 20. decembrom 2023. godine, protiv naše zemlje je bilo 69 prekršajnih postupaka EU, od čega 57 zbog kršenja prava Unije i 12 zbog propusta u transponovanju direktiva).

  • Svako ko pobjegne nije opravdan za to

Važno je razjasniti jedan pasus: poređenje između utaje poreza i rasipanja nema naučnu strogost: zapravo, ekonomski efekti javne neefikasnosti koji se „prebacuju“ na privatne osobe dolaze iz različitih izvora, područja se u mnogim slučajevima preklapaju i , iz ovih razloga, ne mogu se dodati. Imajući to u vidu, obrazloženje ipak ima svoje logično utemeljenje: uprkos velikom broju utaja poreza, neefikasna PA nanosi znatno veću ekonomsku štetu fizičkim licima. Zaključak, ovaj iz Ureda za istraživanje CGIA, koji se ne čini nimalo očiglednim, jer dobar dio javnog mnjenja ima, s jedne strane, jaku osjetljivost prema pitanju utaje poreza, ali s druge strane osjeća manje su zabrinjavajući efekti rasipništva, ekstravagancije i neefikasnosti u ZP. Da budemo jasni: to ne znači da je utaja poreza opravdana u prisustvu tolikog otpada. Bože sačuvaj. Umjesto toga, to znači da utaja poreza predstavlja rak za našu ekonomiju i da se mora iskorijeniti. Ali sa istom odlučnošću moramo eliminisati i neefikasnosti koje, nažalost, negativno karakterišu performanse naše javne mašine. Sporost s kojom rade mnoge javne službe i naš pravosudni sistem, ili otpad prisutan u zdravstvu i lokalnom javnom prijevozu zahtijevaju hitno uklanjanje. 

  • Uz manje otpada, možda bismo imali i manje izbjegavanja

Također je svima jasno da kada bismo povratili dobar dio sredstava skrivenih od poreskih organa, naša javna mašina bi imala više resursa, radila bi bolje i, možda, moglo bi se smanjiti porezno opterećenje. Ali podjednako je uvjerljivo pretpostaviti da bi, ukoliko bi bilo moguće značajno smanjiti neefikasnost prisutne u javnoj potrošnji, zemlja imala koristi i, najvjerovatnije, utaja poreza i poreski pritisak bili manji. Nije slučajno što mnogi tvrde da je fiskalna lojalnost obrnuto proporcionalna visini poreza kojima su podložni njihovi poreski obveznici. Međutim, CGIA želi da istakne da bi bilo pogrešno generalizovati i ne prepoznati nivoe izvrsnosti koji karakterišu mnoge sektore naše PA, kao što je, na primer, zdravstvo u centralno-severnim regionima, nivo nastave i profesionalizam prisutan na mnogim univerzitetima/istraživačkim tijelima i kvalitet rada policije.

  • Šta ne valja kod naše PA 

Kancelarija za istraživanje CGIA je preuzela i uskladila rezultate serije analiza glavnih neefikasnosti koje karakterišu našu PA. Ukratko, to su:

  • godišnji trošak koji kompanije imaju za upravljanje odnosima s PA (birokratija) jednak je 57,2 milijardi eura (Izvor: Europska kuća Ambrosetti);
  • komercijalni dugovi PA prema dobavljačima iznose 49,5 milijardi eura (Izvor: Eurostat);
  • sporost pravosuđa košta sistem zemlje 2 boda BDP-a godišnje, što je ekvivalentno 40 milijardi eura (Izvor: Ministar pravde, Carlo Nordio);
  • neefikasnost i otpad koji je prisutan u zdravstvu može se kvantifikovati na 24,7 milijardi evra svake godine (Izvor: GIMBE);
  • Otpad i neučinkovitost u sektoru javnog javnog prijevoza iznose 12,5 milijardi eura godišnje (Izvor: Europska kuća Ambrosetti-Ferrovie dello Stato).

Kao što smo već istakli, ekonomski efekti ovih kvarova, uzeti iz različitih izvora, ne mogu se zbrajati, ni zbog toga što se u mnogim slučajevima preklapaju područja uticaja ovih analiza. Ova upozorenja, međutim, ne utiču na ispravnost rezultata prethodnog poređenja. 

U suštini, međutim, možemo konstatovati da je iznos utaje poreza mnogo manji od negativnih efekata koje nastaju lošim funkcionisanjem naše JU koja, nažalost, nastavlja da održava nivoe kvaliteta i kvantiteta usluga koji su niži od evropskog prosjeka. .

Pretplatite se na naše novine!

U Italiji imamo više otpada nego utaje 

| EKONOMIJA, ITALIJA |