(Andrea Pinto) Saif al Islam, Gadafijev sin, prvobitno izbačen iz izborne konkurencije, potom je ponovo primljen na listu kandidata za izbore zakazane za sutra i odgođen, prema riječima specijalne izaslanice UN-a Stephanie Williams, za kraj sljedećeg januara.
Izborna komisija ga je isključila, ali ga je potom pravosuđe, konačnom odlukom, ponovo uvrstilo na konkurs jer u Libiji ne postoji ustavni sud.
Nasuprot Saifu nalazimo sadašnjeg privremenog premijera Dbeibah i general Kalifa Haftar koji strahuju od povratka dinastije koja je Libiju uspjela održati ujedinjenom, osiguravajući gotovo pola vijeka unutrašnju stabilnost. Porodica, između ostalog, omiljena u narodu.
Osim glomaznog prisustva Saifa al Islama, međutim, pripremne faze za izbore već su pokazale nepopravljive nedostatke, još uvijek nije postojala zvanična lista kandidata, a da ne spominjemo glasačke listiće.
Pitanje je očigledno Gadafijev sin, ali postoje i drugi faktori koji ometaju demokratski proces koji za zemlju žele UN i evropske zemlje, Italija na čelu. Još uvijek postoje nepremostivi teritorijalni razdori između Tripolitanije i Kirenaike, a da ne spominjemo vječna rivalstva unutar svakog plemenskog tabora.
Oni koji imaju koristi od ovog nereda su milicije koje su još uvijek prisutne na terenu Turske i Rusije koje su, uprkos pozivima međunarodne zajednice na povlačenje, i dalje tamo, spremne da podrže i ne samo oružjem različite frakcije koje trenutno dijele Libiju između sebe.
Ono što je sigurno je da je situacija vrlo pogodna za Ankaru i Moskvu, tako da su u mogućnosti da nastave sa svojim zanatima, stječući sve više kredita i utjecaja iz dana u dan među raznim plemenima raštrkanim po raznolikom pejzažu libijske teritorije, što je prava okosnica stabilnosti napaćene zemlje.Severnoafrički.
UN, Evropa i Sjedinjene Države očigledno su podbacile u svom diplomatskom radu ako ne uspiju povesti libijski narod na mirne demokratske izbore. Ako se to uskoro ne dogodi, jedini način će biti da se "čizme na zemlju" stave pod kišobran "uvjerene" rezolucije UN-a. Stoga bi se tokom 2022. godine u Libiji mogao otvoriti novi front, a s obzirom na Kvirinalski ugovor, nije isključeno da Italija i Francuska, s obzirom na njihove zajedničke interese (kontrola migracijskih tokova i ekstrakcija ugljovodonika sa Enijem i Totalom), mogu biti promoteri vojnu misiju koju vodi EU ili bilateralno kao što se dešava u Sahelu, uz prešutno odobrenje SAD.