Iranski državni energetski sektor, jedan od najprofitabilnijih na svijetu, postao je glavna meta međunarodne špijunaže. Zbog toga je ove godine podvrgnut novim sankcijama od strane Sjedinjenih Država. Cilj sankcija Washingtona je ograničiti mogućnost Islamske Republike da izvozi energiju i na taj način okončati ovisnost zemlje o svom glavnom izvoru prihoda. Procjenjuje se da je Teheranski izvoz energije pao za oko 80 posto u protekloj godini i mogao bi nastaviti opadati ako Sjedinjene Države uspiju uvesti nove sankcije.
To znači da su američke i iranske obavještajne agencije trenutno uključene u intenzivan špijunski rat koji je fokusiran na ono što je ostalo od iranskog izvoza nafte. Iran nastavlja da privlači međunarodne kupce prodajom energije po cijenama ispod tržišnih, dok je prodaja olakšana korištenjem bankovnih računa za „jednokratnu upotrebu“ kojima je teško ući u trag. Izvoz se zatim krijumčari u prekomorske destinacije na različite načine.
U članku objavljenom prošle sedmice, Farnaz Fassihi iz New York Timesa objašnjava da je svaki djelić informacija o iranskoj naftnoj industriji sada postao "vrijedno geopolitičko oružje" u "globalnoj igri špijunaže i kontraobavještajne službe".
Fassihi citira nedavnu izjavu iranskog ministra nafte Bijana Zanganeha da “informacije o iranskom izvozu nafte su ratne informacije".
Ovo uključuje informacije o tome kako Iran uspijeva isporučiti svoj izvoz u inozemstvo i kako je plaćen za to. Nakon što su Sjedinjene Države pooštrile sankcije Teheranu, iranski energetski zvaničnici počeli su sumnjati da većina zahtjeva za kupovinu nafte dolazi od stranih špijuna koji traže informacije o metodama transakcije, piše Fassihi.
Tada je Ministarstvo nafte prestalo da dozvoljava hiljadama nezavisnih energetskih posrednika da posreduju u kupovini energije. Ministarstvo je nastavilo da koncentriše sve transakcije u rukama otprilike pet provjerenih pojedinaca koji su prethodno bili u Korpusu iranske revolucionarne garde i drugim vladinim agencijama. Ministarstvo nafte Teherana također je započelo obuku svojih službenika o sigurnosnim i kontraobavještajnim protokolima.
Kada su Iranci otežali pristup informacijama preko Ministarstva za naftu, strane špijunske agencije su promijenile taktiku, piše Fassihi. Koristili su strane akademske istraživače, uključujući doktorande, koji su nudili gotovinsko plaćanje za informacije o metodama izvoza iranske nafte.
Drugi su se spustili u Teheran nudeći američke vize, alkohol, prostitutke i gotovinska plaćanja u rasponu od 100.000 dolara do više od milion dolara u zamjenu za informacije o iranskom sektoru izvoza energije.
U glavnom gradu Irana vlada atmosfera paranoje, piše Fassihi, a proces kupovine nafte od Irana podsjeća na holivudski špijunski triler. Predstavnicima stranih kupaca savjetuje se da lično dođu u Teheran i da redovno mijenjaju hotel usred noći. Nadalje, nakon što je transakcija dogovorena, predstavnik kupca mora ostati u sigurnoj kući Ministarstva za naftu sve dok sredstva ne budu prebačena u blagajnu iranske vlade. Nakon toga, predstavniku je dozvoljeno da ode, piše Fassihi.