"Saradnja između Irana i Kine pomoći će u provedbi nuklearnog sporazuma od strane evropskih potpisnica i poštivanju obaveza preuzetih u okviru sporazuma.”. Iranski predsjednik Hassan Rouhani rekao je to obraćajući se kineskom ministru vanjskih poslova Wang Yiju, dodajući da bi sporazum s Kinom svakako mogao promijeniti uslove nuklearnog pitanja. Iranski predsjednik je pohvalio podršku Kine Iranu u međunarodnim tijelima, kao i za nuklearni sporazum i njegovu borbu protiv unilateralizma i pretjeranih zahtjeva Sjedinjenih Država.
(autor Massimiliano D'Elia) Prije nekoliko dana, grom iz vedra neba, američka taktika zasnovana na elastičnoj politici ovoga puta nije uspjela, naprotiv, natjerala je Kinu da pređe s riječi na djela potpisivanjem trgovinskog sporazuma s Teheranom do 2030. za komercijalnu vrijednost od 600 milijardi dolara. Kineski ministar koji se sastao sa ministrom vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif i savjetnik iranskog političkog lidera Ali Larijani, rekao je da vjeruje u pritisak koji su Sjedinjene Države izvršile na Iran “nezakonito i nehumano“. Također je rekao da pozdravlja pristup nove američke administracije o mogućem povratku nuklearnom sporazumu, ali je rekao da bi Amerikanci trebali odmah ukloniti sankcije Iranu. U međuvremenu, Kina nije gubila vrijeme na ublažavanje sve veće iranske ekonomske krize, mogućnost da se strukturalno pozicionira u tom dijelu svijeta nije mogla biti prepuštena promjenjivoj američkoj politici.
Sporazum između Kine i Irana, potpisan prije dva dana, značajno je povećao trgovinu između dvije zemlje, koja će do 600. godine dostići 2030 milijardi dolara. Samo kineska država se obavezala da će u prvih pet godina u infrastrukturu, telekomunikacije uložiti 400 milijardi dolara. i energetski sektor. Pomoć od vitalnog značaja za Iran kojem je, nakon američkih sankcija, njegov bruto domaći proizvod pao na oko 450 milijardi 2020. Kina, sa svojih 16 milijardi BDP-a, tako se nalazi u strateškom geografskom području, pozicionirajući se na privilegiranu poziciju koja izgleda prema kavkaskoj Aziji duž novog Puta svile, dodatna prilika da se na taj način ubrza i saradnja u oblasti 5G, veštačke inteligencije i industrijskih sektora koji su uglavnom povezani sa sektorom odbrane. Kompromis je posebno povoljan za Kinu jer će dobiti iransku naftu uz popuste do 30 posto u odnosu na tržišne cijene. Kina će imati dvostruku geopolitičku prednost, prestiž da je ponovo otvorila Teheranske slavine za sirovu naftu na prikriveni "legalan" način i svjetsku ekskluzivnost u izgradnji naftovoda, puteva, željeznica i luka (strukture koje će međutim biti zaštićene sigurnosnom Kineske snage). Rohanijev savjetnik, Hesamoddine Ashena to je izjavio vrući sporazum je primjer uspješne diplomatije ali je dodao da bi moglo doći do internih protesta Pasdarana, koji ne vole da na svojoj teritoriji vide strance u uniformama. Rohani je, međutim, bio primoran da popusti kineskom laskanju zbog hitne ekonomske krize koju je pogoršala pandemija, iako je prije prihvatanja nekoliko puta tražio od novoizabranog američkog predsjednika Bidena hitno ukidanje ekonomskih sankcija. Zahtjev nikada nije proveden u inostranstvu zbog Teherana nastavka i implementacije svog nuklearnog programa i interkontinentalnih balističkih projektila.
Američke namjere (to je bio Trump) u vezi s odlukom o izlasku iz nuklearnog sporazuma su se konkretno otkrile kada je naređeno ubistvo iranskog generala Sulejmanija i kada je administracija Stars and Stripes potpisala Abrahamov sporazum između Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati e Bahrein za normalizaciju diplomatskih odnosa između tri zemlje u antiiranskom smislu. Još jedna greška američke diplomatije zabilježena je na samitu na Aljasci 18. marta između SAD-a i Kine kada su na kraju Bidenovi zvaničnici javno rekli " nema kompromisa sa autoritarnim režimima koji krše ljudska prava“. Odgovor Pekinga bio je trenutan: “Reči će biti praćene delima.", nije slučajno da je došlo do ubrzanja potpisivanja sporazuma sa Iranom koji je već bio u pripremi od 2016. godine kada je Xi Jinping posjetio iransku prijestolnicu.
Ali upravo potpisani sporazum ne predviđa samo trgovinsku razmjenu, već i bližu vojnu saradnju, kako u čisto operativnom kontekstu tako iu oblasti odbrambene industrije (Vazduhoplovstvo i vazduhoplovstvo). U novembru 2016. godine, dvije zemlje su također već potpisale sporazum o borbi protiv terorizma pokretanjem zajedničkih vježbi poput one koja se izvodi između Omanskog zaljeva i Hormuškog moreuza. Vježba velikih razmjera u kojoj su dvije armije bile uključene na zaista važan način sa raspoređivanjem brojnih vojnih sredstava.
U svjetlu američke mlakosti, Kina ne staje i ide dalje: već je najavila da želi promovirati sto u Pekingu za ponovno otvaranje pregovora između Izraelaca i Palestinaca.
Strateški savez sa Iranom takođe sistematizuje Turska što je kineska varijabla zbog velikih kredita. Ništa manji je kineski uticaj na Pakistan da ga suprotstavimoIndija koja je dugo bila u dijalogu sa Kvadom (Japan, Australija i Sjedinjene Države) za suprotstavljanje Pekingu u Južnom kineskom moru.
Kao što smo vidjeli, kineski zmaj pokušava da stegne Sjedinjene Države u smrtonosnom stisku što je, pod Trumpovom administracijom s paradigmom "Amerika na prvom mjestu", ostavilo previše prostora zemljama poput Kine, Turske i Rusije koje su na s druge strane, uspjeli su iskoristiti različite mogućnosti globalne nestabilnosti da se afirmišu u različitim dijelovima svijeta na načine i aktivnosti na terenu koji su uglavnom vrlo upitni.