Dakle, Giuseppe Conte jučer nakon drugog kruga u Briselu. "Italija je odlučila, na vlastitu inicijativu, krenuti putem reformi koje će joj omogućiti vođenje, ali će zahtijevati ozbiljnu zajedničku fiskalnu politiku, kako bi se jednom zauvijek suočila s trgovinskim suficitima i fiskalnim dampingom, da bi se takmičila pod jednakim uvjetima ". "S Rutteom imam dobar lični odnos, ali sukob je vrlo težak čak i ako si nikada nije dozvolio da me pita za ovu ili onu reformu".„Dragi Mark, razumijem da imate na umu samo izbore koji će se održati u vašoj zemlji na proljeće. A takođe razumijem da svako ima svog Salvinija ”.
Očigledno se pokušavaju udovoljiti zahtjevima iz svih zemalja. Italija je spremna prihvatiti da ukupne subvencije padnu sa 500 milijardi na 420 milijardi, a zajmovi sa 250 na 330. Brojka će uvijek biti 750 milijardi. Jučer je došlo i do vrlo teškog noćnog obračuna između Angele Merkel i Macrona kada se razvila ideja da se ne razgovara (stavi olovku na papir) o hitnoj kočnici, to je mogućnost da država zatraži dodatnu istragu plana. reforme druge države članice prije dodjele pomoći. Ali prava je utakmica između Italije, treće najveće ekonomije u Evropi, i Holandije, lidera takozvanih "štedljivih" zemalja (Finske, Austrije i Danske).
Talijanski premijer Giuseppe Conte, suočen s nepopustljivošću nizozemskog kolege Ruttea, kreće u protunapad sugerirajući da će biti spreman iznijeti na vidjelo umjetnine flamanskog poreznog utočišta. Spreman je, podrazumijeva Conte, blokirati rabate koji se traže štedljivim i održavanjem zadržavanja uvoznih carina na 20% koje prikuplja Carinska unija, što favorizira Holandiju na određeni način.
Oružje koje će Italija danas koristiti
Kočenje u hitnim slučajevima i upravljanje zajmovima dodijeljenim državama su pitanja kojima se Italija odlučila usprotiviti. Kako je izvijestio Sole24Ore, dvije su mogućnosti na koje bi Italija mogla igrati svoju utakmicu stavljajući ih danas na pregovarački stol. Prvi to je tzv odustajanje, sporazum do 26. kojim se Holandija drži podalje od post-Covidove pomoći i njenog kontrolnog mehanizma. Ideju je juče iznio i bivši premijer Enrico Letta a u stvarnosti to bi mogao biti i prvi korak ka stvarnom izlasku iz Europske unije.
La druga karta koje bi talijanska vlada mogla staviti na stol danas u podne, a stvarno će biti visoko podne, jeste žalba Evropskom sudu pravde. Ako bi Nizozemska držala poantu do kraja i inzistirala na onom kontrolnom mehanizmu isplate pomoći koji zapravo stvara pravo veta za pojedinu državu članicu, talijanska bi vlada mogla pokušati pred tijelom pokazati da je ima zadatak da garantuje poštivanje zakona Zajednice i nespojivost takvog mehanizma s evropskim ugovorima. Kao što bi Nizozemska htjela, Komisija i Parlament bili bi odsječeni od odluka.