NATO i Italija, toliko buka za ništa

(Pasquale Preziosa) Nedavni izbori u Italiji vratili su svjetionike na dva od pet stubova italijanske spoljne politike: Evropa i NATO.

To je konsolidovana praksa da se to dešava ne samo u Italiji, već i među glavnim zemljama saveza.

Na nedavnim američkim izborima, predsjednik Trump je postavio problem NATO-a, njegove prve izjave su imale veliki utjecaj ne samo u medijima, u Europi i svi su otrčali u Washington kako bi dobili osiguranje i pojašnjenja.

Bbc.com izvijestio je: "Izjava predsjednika američkog predsjednika Donalda Truma da je NATO" zastarela "izazvala je" zabrinutost "u Alijansi,

Merkelova je optužena za "katastrofalnu grešku" za prihvatanje više od milion migranata, a nemačkim proizvođačima automobila je ugrožena primjena većih uvoznih tarifa.

Za Avganistan ", predsednik Trump bio je veoma skeptičan u pogledu vojnih operacija u inostranstvu i bio je kritičan zbog invazije na Irak, što ga je u početku podržao.

Nakon dolaska u Belu kuću, novi predsjednik je pokazao manje kategorične. "(Međunarodni 17 Jun 2017).

Svi znaju da problem Afganistana ne može rešiti vojne snage.

Pored toga, došlo je do jačanja američke spoljne politike prema Indiji, koja je u sukobu sa pakistanskom politikom: bez učešća Pakistana, misija u Afganistanu je bez rješenja ne samo vojske nego i političke.

Predsednik Obama je rekao da mu se ne sviđaju beskrajni ratovi.

Italija je peta dopuna budžeta NATO-a.

U Avganistanu, naša zemlja je drugi doprinos u smislu vojnih snaga, UK ima pola svojih snaga na terenu u poređenju sa Italijom, Francuska je odsutna.

Ako bi nova italijanska vlada postavljala pitanja kako bi bila u skladu sa vladinim programom, to je ritual da je traženje više pažnje na Mediteran od NATO-a prikladno, jer Italija živi na Mediteranu, koji je južna granica NATO-a, nestabilnost sjeverne Afrike i Bliskog istoka je u porastu.

Ne zaboravimo na pitanje o ležištima gasa na Kipru, gde zbog energetskih problema objašnjavamo nacionalne, Francusku, Italiju, Grčku i Tursku, vratili su se u rat topovnjača.

Francuska je imala isti problem sa našim Saipemom sa Turskom nekoliko meseci ranije, ali odmah je poslala svoje ratne brodove, a igra se završila u korist usaglašavanja sa međunarodnim pravom, ali naš slučaj je pretrpeo drugačiju sudbinu.

Danas NATO je vrlo fokusirana na Rusiju, u stvari, ažuriranje strategije vidi osnivanje dvije nove naredbe jedan u Njemačkoj ULM za logistiku, Komande Joint Support i Omogućavanje (ZIKB), za odvraćanje Rusiji i jedan u SAD-u JFC-Norfolk, koji će osigurati pun spektar transatlantskih misija i severnoatlantskog regiona, kako bi se suprotstavili najvećem prisustvu Rusije u Atlantiku.

Pozivamo na solidarnost sa NATO-om za sve obaveze koje naša zemlja pridržava, iako je ekonomska kriza dužna, iz poštovanja prema svim našim građanima.

Kalibrirati misija je također potrebno da rebalans sredstva za borbu protiv novih prijetnji na Mediteranu, Libija je i dalje veliki neriješeni problem, gdje se ne vidi rješenja, Isis još nije iskorijenjena i migracije koje još uvijek otići od plaže , utiču na sigurnost naše zemlje.

Italija mora razviti svoju sigurnosnu politiku u skladu sa savezima, kako unutar Unije, tako i za nacionalne potrebe koje nisu uključene u prva dva.

NATO i Italija, toliko buka za ništa

| MIŠLJENJA |