(autor Massimiliano D'Elia) NATO mijenja svoju kožu, iz čisto odbrambenog saveza, pod diktatom umjetnosti. 5, na moderniju, kooperativniju i reaktivniju verziju koja svoju pažnju usmjerava na krize, na globalnom nivou, sposobne da destabiliziraju mir i sigurnost zemalja saveznica. generalni sekretar NATO-a,Jean Stoltenberg, na završnoj konferenciji za novinare, javno je podvukao novu misiju Alijanse prema „kriza sa implikacijama po bezbednost svih”.
U nekim slučajevima smo bili eksplicitniji, kao kada smo to spomenuli “Kriza u Libiji ima direktne implikacije na regionalnu stabilnost i sigurnost svih saveznika”. Poseban interes, onaj prema Libiji, što potvrđuje i potvrđuje stav Draghijeve vlade od početka svog mandata: da se sjevernoafrička zemlja ne prepusti u ruke Rusije i Turske. Libijski dosije je zapravo fundamentalan za Italiju kako zbog dobro poznatih istorijskih veza i zajedničkih ekonomskih interesa, tako i zbog kontrole i upravljanja migracionim tokovima.
Italija je, dakle, imala ono što je htela, veću i jednoglasnu pažnju prema Libiji, ali i prema Sahelu (spremni smo da učestvujemo sa misijom Takuba), obe odlučujuće oblasti za kontrolu migratornih tokova prema našoj zemlji i Evropi, ali i prema protiv terorizma koji se, upravo sa tih područja, reorganizuje na strukturiraniji način. O Libiji su smjernice za intervenciju stoga jasno napisane u konačnom dokumentu: treba stabilizirati područje, potaknuti nacionalne izbore i nedvosmisleno objasnitipotvrda za privremenu vladu nacionalnog jedinstva.
Türkiye. To je bilo veoma važno u ovom novom kursu sastanak je održan iza zatvorenih vrata između američkog predsjednika, Biden i turski predsjednik Erdogan. Na ovakvoj vrsti sastanka, iza zatvorenih vrata, vi zaista odlučujete šta ćete učiniti, ili da li nastaviti odnose između država ili ne. Posljednjih godina Turska je donosila sve više jednostranih odluka otvoreno u sukobu s NATO-om i njegovim savezničkim zemljama. Primer među svima je kupovina ruskih sistema protivvazdušne odbrane S 400 i politika usamljenosti u Libiji i Siriji. Biden očigledno pokušava ublažiti novi osmanski ekspanzionizam koji želi Erdogan.
Avganistan. Drugo pitanje koje prilično zabrinjava NATO je Afganistan nakon povlačenja iz Kabula. Od te zemlje sada očekujemo obnovljenu vitalnost Talibana koji bi, osim što bi nastavili proizvoditi nestabilnost, mogli iskoristiti migratorne tokove kao dalju manu za pregovaranje i ucjenu sa zapadnim svijetom.
Novim pristupom, NATO bitno modifikuje svoju osnivačku funkciju koja je sažeta u čuvenoj umetnosti. 5., posljednji put korišten za objavu rata talibanima, nakon napada na kule blizance 2001. godine.
Danas, kako ne bi izgubila relevantnost na svjetskoj sceni, Alijansa je smatrala prikladnim da reaguje na globalne izazove sa većim autoritetom, pokušavajući da se vrati u instrument ravnoteže u međunarodnoj politici. Nova i obnovljena snaga nakon odluka Bajdenove administracije da se vrati u NATO radi rješavanja pitanja od zajedničkog interesa i boljeg suprotstavljanja rastućem rusko-kineskom bloku.
NATO ostaje NATO, ne umire kako bi tajkun Donald Tramp želeo. Biden je tako vratio u red karte koje je promiješao njegov prethodnik.