(autor Giuseppe Paccione) Sada kada je Moskva pokrenula agresivan napad na suverenu i nezavisnu državu poput Ukrajine, koja je članica Ujedinjenih naroda, subjekt međunarodnog prava i s međunarodnom osobnošću, međunarodna zajednica se našla nespremna da se suoči sa posledice najteže krize bezbednosne arhitekture u staroj Evropi od Drugog svetskog rata.
Dok traju ratni događaji u Ukrajini, mislim da je zanimljivo osvrnuti se na jednu od vojnih organizacija, regionalne prirode, i njenu ulogu, tj.Organizacija Sjevernoatlantskog pakta (NATO).
Često se pitamo da li je Atlantski savez je uključen u rusko-ukrajinski ratni sukob, u stvarnosti nije zbog jednostavne činjenice da ukrajinska država nije članica Atlantskog pakta, uprkos njegovoj ambiciji da vrlo brzo postane član. Ovo ukazuje, prije svega, da je casus foederis o formulu kolektivne odbrane garantuju poznati članak V:
"Strane su saglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Evropi ili Sjevernoj Americi smatrati direktnim napadom na sve Strane, i u skladu s tim saglasne su da će, ako dođe do takvog napada, svaka od njih, koristeći pravo na samoodbrana, individualna ili kolektivna, priznata čl. 51. Povelje Ujedinjenih nacija, pomoći će stranci ili stranama koje su tako napadnute tako što će odmah preduzeti, pojedinačno iu dogovoru s drugim stranama, radnje koje smatra potrebnim, uključujući upotrebu oružane sile, kako bi se obnovila i održala sigurnost u sjevernoatlantske regije. Svaki takav oružani napad i sve mjere koje su poduzete kao posljedica toga bit će odmah skrenuti pozornost Vijeću sigurnosti. Ove mjere će biti okončane kada Vijeće sigurnosti preduzme neophodne mjere za ponovno uspostavljanje i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti."
Ovaj član nije u igri, što ne podrazumijeva automatsku obavezu pružanja pomoći, iako će svaka država članica morati pružiti takvu pomoć koju smatra potrebnom.
Međutim, Atlantski savez je daleko od nepromijenjenog, s obzirom da je Poljska, u Rumunija, u Slovačka and theMadžarska graniče se saUkrajina i zajedno sa Bugarska, Češka Republika i tri estonski Baltik, letonski e Litvanski oni su tvrdili klauzula o konsultaciji prema kojem član IV kaže da
„Stranke će se međusobno konsultovati kad god, po mišljenju bilo koje od njih, budu ugroženi teritorijalni integritet, politička nezavisnost ili bezbednost bilo koje strane“.
U smislu da će države članice moći da obave konsultacije svaki put kada jedna od njih smatra da je ugrožen njen teritorijalni integritet, politička nezavisnost i bezbednost. Takva klauzula bi mogla značiti, na primjer, odluku o poduzimanju dodatnih mjera duž granice saveza. Praksa nas podsjeća da je 2020 Turska, članica NATO-a, imala pozvao na klauzulu o konsultaciji, nakon gubitka svoje vojske u Siriji. Ovo nije prvi put da se država članica Atlantskog saveza poziva na član IV o Ukrajini, kao što se dogodilo 2014. godine, kada je Poljska, nakon ruske invazije na Krim, apelirala na klauzula o konsultaciji. Prema tome, sve dodatne odbrambene mjere koje usvoji Atlantsko vijeće radi jačanja sigurnosti svojih država članica bit će odobrene člankom IV Atlantske povelje.
Što se tiče pitanja da li Atlantski savez neće preduzeti nikakve korake, možemo reći da u realnom vremenu reaguje na ničim izazvan ruski agresivni čin protiv nezavisne zemlje i člana ljudske porodice, usvajajući mere za jačanje bezbednosnih šarki svoje država članica duž njenog istočnog krila.
Već nekoliko sedmica Sjedinjene Države i njihovi saveznici raspoređuju dodatne vojne trupe da ojačaju borbene grupe - Poboljšana prisutnost naprijed – uspostavljen od strane NATO-a nakon ruske invazije na Krim 2014. godine, prisutan na estonskim, latvijskim, litvanskim i poljskim teritorijama, koje su multinacionalne i spremne za borbu. Njihovo prisustvo jasno daje do znanja da će se napad na savezničku državu smatrati napadom na čitav savez. Cilj ovog jačanja je trostruk: prvo, potrebno je odvratiti Moskvu od namjerne ili slučajne eskalacije situacije duž granice NATO-Rusija; drugo, da umiri zabrinute istočne članice alijanse koje se već duže vrijeme plaše razvoja ruske akcije koja se odvija na ukrajinskoj teritoriji koja graniči sa državama saveznicama NATO-a; treće, pomoći u odbrani navedenih zemalja članica, ako ruske snage prodru na teritoriju alijanse.
Ove borbene grupe predstavljaju samo jednu od mnogih mjera prilagođavanja koje je Atlantsko vijeće usvojilo tokom ruske akcije aneksije Krimskog apendiksa, koji je bio teritorijalni pojas pod ukrajinskim suverenitetom. Drugi interesantni koraci uključivali su osnivanje Zajednička radna grupa vrlo visoke spremnosti, osnovan 2014. godine kao odgovor na krize na Bliskom istoku i rusku agresiju na Ukrajinu, te je trajno dostupan za pokret u roku od nekoliko dana u odbranu bilo koje zemlje članice Atlantskog saveza, a također se smatra elementom maksimalne spremnosti snaga reakcije NATO-a.
Smatran je glavnim vrhom NATO snaga. Aktiviraj sada Zajednička radna grupa vrlo visoke spremnosti to bi mogao biti zaista težak poduhvat, koji bi mogao riskirati povećanje eskalacije tenzija s Rusijom.
Stručnjak za međunarodno pravo i italijansko strateško upravljanje