(autor: Andrea Pinto) Prema vojnom analitičaru i bivšem ruskom oficiru, Andrej Kartapolov, Rusija želi da iskoristi svoje privatne milicije za invaziju na zemlje koje se smatraju "najslabijom karicom" NATO-a.
Prema rečima bivšeg oficira Kompanija Wagner mogao se koristiti za osvajanje područja poznatog kao Suwalki koridor, pojas od 65 km između Poljske i Litvanije koji je od strateškog značaja za NATO, EU i Rusiju.
Za Zapad je to jedina kopnena veza sa tri bivše sovjetske baltičke republike Litvanije, Letonije i Estonije, koji bi mogao biti ranjiv prema Putinu ako se trenutna napetost između Istoka i Zapada pogorša.
Za Rusiju, kontrola koridora bi osigurala kopnenu vezu između baltičke eksklave Kalinjingrad, glavna baza Putinove Baltičke flote, i Bjelorusija.
Andrej Kartapolov, sada zamenik i predsednik odbora za odbranu ruskog parlamenta, rekao je za državnu TV: “Jasno je da je Wagner otišao u Bjelorusiju da obučava bjeloruske oružane snage...ali ne samo. Postoji takvo mjesto kao što je koridor Suwalki. Ako se nešto desi, ovaj Suwalki koridor nam je jako potreban. Jurišne snage stacionirane u Bjelorusiji spremne su da zauzmu ovaj koridor za nekoliko sati”.
Cilj je da se odmah zauzme ovaj koridor, koji se smatra "Ahilovom petom" ili "mekim podnožjem" NATO-a. Kako bi to mogla biti prva dodirna tačka u trećem svjetskom ratu, koridor je definiran “najopasnije mjesto na svijetu”.
Aneksija koridora od strane Rusije mogla bi pokrenuti NATO-ov član 5, sa neizbježnim posljedicama eskalacije između supersila.
Nije slučajno što se Poljska ubrzano naoružava zbog prijetnje iz Moskve, a Njemačka se sprema da trajno rasporedi 4.000 vojnika u Litvaniji, dok NATO pojačava svoje prisustvo u baltičkim državama.
U međuvremenu, desetine hiljada Wagnerovih vojnika stiglo je u Bjelorusiju posljednjih dana.
Više vojnika je viđeno na putu u ruskoj oblasti Lipeck, kako se kreću prema državama bez izlaza na more.
Suwalki koridor
Koridor između Poljske i Litvanije uspostavljen je nakon Suwalkiskog sporazuma 1920. godine, ali je bio od male važnosti u međuratnom periodu jer su se u to vrijeme poljske teritorije širile dalje na sjeveroistok, dok je za vrijeme Hladnog rata Litvanija bila dio Sovjetski Savez i Poljska su pripadali Varšavskom paktu. Ali nakon raspada Sovjetskog Saveza i kraja Varšavskog pakta, sve zemlje baltičkog područja pridružile su se i Evropskoj uniji i NATO-u. Nakon toga, i Rusija i zemlje EU pokazale su veliko interesovanje za koridor i njegovo korištenje kao tranzitne rute za robu i ljude. Tokom 90-ih i ranih 2000-ih, Rusija je pokušala pregovarati o stvaranju eksteritorijalnog koridora koji povezuje eksklave Kalinjingrada sa Grodnom u Bjelorusiji, ali su se Poljska, Litvanija i Evropska unija usprotivile.
Tenzije između NATO-a, Poljske i Litvanije s Rusijom oko korištenja koridora Suwałki eskalirale su 2014. kada je Rusija anektirala Krim, a zatim su dodatno eskalirale nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. Ove tenzije su dovele do toga da u proljeće 2022. NATO i Litvanija ojačaju vojno prisustvo u području koridora i Evropske unije u junu 2022. kako bi blokirali njegovu upotrebu, efektivno sprečavajući kopneni prolaz do i iz Kalinjingrada, kao posljedica sankcija uvedenih Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu.
Neke plaćeničke grupe u Rusiji će biti legalizovane
Kremlj je u petak saopćio da razmatra davanje jednog status nekim od više od dvadesetak privatnih vojnih kompanija aktivnih u Rusiji. Pravno ove paravojne grupe u sjeni ne postoje, što im omogućava da djeluju paralelno s ruskom vojskom, ponekad obavljajući visokorizične "prljave" poslove za regularnu vojsku.
Broj privatnih vojnih kompanija aktivnih u Rusiji nastavio je rasti posljednjih godina, podstaknut potrebom da se vojnici regrutuju za rat u Ukrajini i spremnošću Kremlja da ove vojske u sjeni učini instrumentom ruske vanjske politike.
Rusija ima 27 aktivnih privatnih vojnih kompanija, od kojih je više od 70 posto stvoreno nakon 2014. godine, navodi Molfar, ukrajinska internet stranica za istraživanje i provjeru činjenica.
Energetski gigant Gazprom je nedavno stvorio dvije privatne vojske, poznate kao Fakel (Baklja) i Plamya (Plamen). Misija ovih privatnih armija je zaštita imovine kompanije u inostranstvu, ali i podrška ruskim snagama u Ukrajini. Od novembra prošle godine, Ruska pravoslavna crkva finansira i svoj PMC, čiji su dobrovoljci, kako se navodi, učestvovali u ratu Kremlja u Ukrajini.
"Broj PMC-a mogao bi nastaviti rasti, posebno nakon završetka rata u Ukrajini", rekao je Marcel Plichta, stručnjak za međunarodne odnose na Univerzitetu St Andrews u Velikoj Britaniji i bivši analitičar američkog Ministarstva odbrane. Za mnoge Ruse mobilisane na prvim linijama, ove privatne milicije pružaju prilike za posao i omogućavaju im da nastave koristiti vještine koje su naučili na terenu, dodao je.
Prema istraživanju koje je objavio Molfar, oko četvrtine ruskih privatnih kompanija posluje isključivo u Ukrajini, dok ih je desetak prisutno u različitim zemljama svijeta, posebno u Africi. Njihova uloga je jednostavna: da brane interese svojih lidera i interese Kremlja. Slično, Wagnerov model je zauzimanje prirodnih resursa u zamjenu za borbene misije, vojnu obuku i obavještajne podatke.
„Wagner je jedinstven od ostalih privatnih kompanija jer Prigožin nije samo šef plaćenika, već i biznismen. U Africi eksploatiše rudnike zlata preko svojih kompanija, sa svojim zaposlenima i sopstvenom službom obezbeđenja; zatim izvozi minerale u druge zemlje. Trenutno nema drugih milicija sa istim sposobnostima”, naglasio je Plichta.
Pretplatite se na naše novine!