Skoro stogodišnji izazov koji se proteže duž osovine Milano-Torino-Rim konstanta je u šampionatu Serije A od 1950-ih. Ponekad su se u gradove koji su domaćini plemenitih derbija (kojima se dodaju Đenova i Sampdorija) dodavali iznenađenja i topovi kao što su Napulj, Helas Verona, Fiorentina, Cagliari, ali to su zaista bili rijetki izuzeci koji potvrđuju pravilo.
Pa ove godine, prvenstvo 2019/2020 čini se da nam daje jedan od najuzbudljivijih turnira u posljednjih deset godina. S jedne strane je jak, samouvjeren Inter koji izgleda ima pronašao direktora kojeg je godinama tražio u Brozoviću, ali još uvijek u početnoj fazi projekta, Conte zapravo radi sa timom tek pet mjeseci; s druge strane, Juventus koji sve više postaje "Sariana", ali koji izgleda pati od pritiska Nerazzurra i doživljava blagi pad u CR7. Dvojica Rimljana pokušavaju s pravom da uđu u vrh, što bi moglo biti i "prvo mjesto", jer ove godine ne samo da je plasman u Ligu prvaka ostvariv, već i nešto više.
Šta je iza Lacija i Rima
Nesumnjivo možemo govoriti o dva zdrava tima i dvije kompanije, koje postižu važne rezultate: ako smo strastveni klađenje na utakmice Serije A, shvatamo da i Lacio i Romu svi stručnjaci vide kao prve kandidate za plasman u Ligu šampiona. Ali koja je tajna dvojice Rimljana? Definitivno pažljivo planiranje, zasnovano na kvaliteti, a ne na kvantitetu. U Laciju bi se činilo da su dva glavna arhitekta Tare i Simone Inzagi: gde je Albanac genije u pronalaženju talenata zahvaljujući svojoj "mašini" za otkrivanje talenata i gde je trener majstor u "oblikovanju" ovog sirovog materijala u igrače visokog profila. Sa Giallorossijeve strane, režiser Petrachi, uz Baldinijevu pomoć, uspeo je da vrati spokoj u okruženje koje je prošle godine bilo pomalo burno. Ovim faktorima se dodaje i prisustvo Fonsece: čini se da je portugalski trener konačno pronašao ključ nakon mnogih eksperimenata koji su ga također nekoliko puta nagradili, vidi centralnog defanzivca Mancinija koji je korišten kao metodističkog veznog igrača i Zaniola kao jedinog napadača na San Siru protiv Intera.
Izgledi: Liga Evrope i Liga šampiona
Na stranu Ligu Evrope, cilj dvojice Rimljana je i mora biti kvalifikacija za Ligu šampiona, dve ekipe su spremne da naprave iskorak u kvalitetu i želju da na jednom zadrže dragulje kalibra Milinković-Savić i Luis Alberto ruku i Džeko i Zaniolo s druge, samo potvrđuje ovaj prioritet. Nadalje, kvalifikacije za glavno evropsko takmičenje garantovale bi velike prihode za blagajnu dva kapitolijska kluba, što nikako ne škodi s obzirom na pritisak koji već nekoliko godina vrši finansijski fer-plej, koji je UEFA uvela 2009. godine i koji daje njegove plodove poslednjih godina, uz stroge kazne čak i za poznate klubove kao što je Milan, isključene iz kupova.
Budućnost je svijetla u Rimu, navijači Biancocelestija i Giallorossija konačno mogu vidjeti svoje timove kako se bore za golove u skladu sa njihovom strašću i doživjeti derbi ne samo kao "jedini razlog" za sezonu, već i kao cilj da savladaju rivala u trka za ligu sampiona i ko zna prvenstvo. U Seriji A koja nikada nije bila tako konkurentna i uravnotežena kao ove godine, Rimljani bi mogli postati "autsajderi" na turniru. Sa ovakvim Ciro Immobileom i Zaniolom, izgledi mogu biti samo pozitivni, i s obzirom na Euro 2020, gdje će Rim i Olimpico ponovo biti protagonisti, za inauguraciju 12. juna povodom Italija-Turska i koja ugostit će još dvije grupne utakmice za Azzurri protiv Švicarske i Baleovog Velsa.