Hipersonične sposobnosti Huta i posljedice destabilizacije Bliskog istoka

Pasquale Preziosa

TheIran se uspješno bavi u tehnološkom polju koristeći reverse engineering  od zapadnih artefakata za proizvodnju novog naoružanja i primijenjenih tehnologija za brže postizanje očekivanih rezultata na bojnom polju.

Iranci su 2011. i 2012. uspjeli uhvatiti američke bespilotne letjelice (Sentinel RQ 170 i drugi) kroz čije ispitivanje su potom razvili čitav niz novih brendiranih dronova Proizvedeno u Iranu (Šahed 136).

Pouzdanost razvijenih dronova navela je Rusiju da pregovara o izgradnji nove iranske fabrike dronova u blizini Elabuga Nel Tatarstan u zamjenu za Borbeni avion Su-35 a nivo trgovine u ovom sektoru između dvije zemlje je tokom vremena porastao pet puta.

Sposobnost da reverse engineering je primijenjen (Iran Observer na X) uspješno i tehnologiji jednokristalna oštrica lopatica turbine motora CFM56-5B postavljenih na iranske Airbusove avione od strane MAPNA Group a Rusija sada šalje svoje Airbuse na održavanje motora u Iran (C-check).

"Vazdušno-kosmičke snage Revolucionarne garde su u junu 2023. predstavile sopstvenu hipersoničnu raketu (13-15 maha), tzv. Fatah, sa dometom od 1400 km”.

Domet hipersonične rakete Fatah kompatibilan je s udaljenostima koje razdvajaju Izrael od Irana.

Huti u Jemenu također su nedavno najavili posjedovanje hipersoničnih projektila (vjerovatno prebačenih iz Irana) za izvođenje svojih akcija zabrane pomorstva u Crvenom moru.

Vijest je prenio ruski kanal Ria Novosti i stoga je vrijedna daljeg proučavanja inteligencija o istinitosti sadržaja.

Iran se stoga priprema da se suoči sa prijetnjama po svoju sigurnost tako što će se opremiti avionima četvrte generacije više više, sa ograničenom stealth sposobnošću, ali sa velikom sposobnošću za manevrisanje (vektorizacija mlaznjaka) u upotrebi vazduh-vazduh i vazduh-zemlja.

Il Su35 smatra se jednim od najmoćnijih borbenih aviona zahvaljujući visokim ofanzivnim i odbrambenim sposobnostima i dometu kompatibilnom s udaljenosti od Izraela.

Iran je demonstrirao raketne i satelitske sposobnosti od 2009. godine kada je satelit stavljen u orbitu Omid.

Tehnologija raketa koja se koristi za postavljanje satelita u orbitu zajednička je onoj za balističke rakete zemlja-zemlja dugog dometa.

Prema rečima Američki institut za mir Iran posjeduje najveći i najraznovrsniji arsenal balističkih projektila na Bliskom istoku.

Zemlje G-7 su zaprijetile Iranu da bi mogle poduzeti značajne mjere ako nastavi razvijati snažnije raketne sisteme, ali takve prijetnje možda neće ometati planove za jačanje iranskih vojnih sposobnosti.

Povezivanje balističkog projektila s nuklearnom bojevom glavom je komplikovano, ali nije nemoguće, dok je razvoj sposobnosti za oslobađanje više nuklearnih bojevih glava vrlo složen.

Na nivou pregovora za ograničenje iranske nuklearne energije u vojne svrhe, sa Zapadom nije postignut napredak: Iran je odbacio prijedlog za oživljavanje JCPOA sporazuma (Zajednički sveobuhvatni plan akcije).

Iran ima podršku i Rusije i Sjeverne Koreje, dvije nuklearne sile koje nisu protiv nuklearnog Irana.

Nadalje, Iran i Kina uspostavili su diplomatske, komercijalne i vojne odnose posljednjih decenija, razvijajući ekonomsko partnerstvo posebno za opskrbu naftom i suprotstavljanje zapadnom utjecaju.

Iransko postizanje nuklearne sposobnosti dodatno će poremetiti ionako krhku sigurnosnu arhitekturu na Bliskom istoku, stavljenu na probu od 7. oktobra 2023. godine.

Potencijalna izjava šiitskog Irana da je dostigao vojni nuklearni prag će "garantirati" sunitima postizanje istog status (Ravnoteža snaga).

Bliskoistočne zemlje smatraju da je posjedovanje nuklearnog oružja svojevrsno osiguranje od mogućih stranih invazija i više puta podsjećaju na libijski slučaj koji je, uprkos poštivanju svih uvedenih sankcija, na kraju destabiliziran.

Iran je u više navrata pokazao da je postao sajber sila sposobna da dobije informacije (Sajber špijunaža) i sposobnost da napadne kritičnu infrastrukturu zemalja žrtava (Gonjeshke Darande,…)

Iran će nastaviti svoju tehnološku trku i čini se da sankcije Zapada ne mogu spriječiti postizanje očekivanih rezultata.

Nesuglasice sa SAD datiraju još od državnog udara koji je promovirala CIA 1953. protiv premijera  Mohamed Mosaddegh smatra nacionalistički u korist Mohammad Reza Pahlavi umjesto toga smatra "povoljnim" za interese nekih zapadnih sila.

Nažalost, slabo upravljanje Reza Pahlavi dovela je do šiitske islamske revolucije 1978. godine uz uspon prve teokratije na vlast u islamskom svijetu.

Ove nesuglasice su se ublažile u zajedničkoj borbi protiv talibana u Afganistanu, ali su se ponovo pojavile nakon uključivanja Irana uOsa zla što je dovelo gen. Qassen Soleimani da predloži preispitivanje odnosa sa SAD.

Soleimani je ubijen 3. januara 2020. godine od 4 projektila lansirane iz drona MQ-9 u Iraku dok je bio glasnik za smirivanje odnosa između Irana i Rijada (očekivali su ga predstavnici Saudijske Arabije).

Ubistvo Sulejmanija otvorilo je vrata Kinezima koji su radili na "pacifikaciji" između sunita i šiita otvaranjem vrata iranskom predsjedniku Ebrahimu Raisiju u Saudijskoj Arabiji i zamrzavanjem rata u Jemenu.

Nedavno ubistvo iranskih zvaničnika u Damasku u infrastrukturama zaštićenim međunarodnim konvencijama od strane Izraela izazvalo je niz vrlo snažnih reakcija i obećanja snažnih odgovora Irana, koji neće dugo trajati.

Iran nastavlja da otvara svoj put ka Kini kroz Uzbekistan i Turkmenistan kroz trgovinu i diplomatiju.

Novi modus operandi of Global South sada se zasniva na trgovini i diplomatiji za razliku od zapadnog modusa zasnovanog na provođenju zakona i sankcijama.

Ali Iran neće zaustaviti proces pripreme za borbu protiv Izraela i nakon odgovora na ubistvo njegovih oficira na diplomatskoj teritoriji nivo međunarodnog terorizma protiv Zapada će biti još veći.

Pretplatite se na naše novine!

Hipersonične sposobnosti Huta i posljedice destabilizacije Bliskog istoka