Postoji preko 20 miliona kompanija sa manje od 4 zaposlenih (jednako 98,2 odsto od ukupnog broja) i zapošljavaju 8 miliona radnika i zaposlenih, što je jednako 56,4 odsto svih zaposlenih u privatnom sektoru u Italiji (podaci ažurirani do 2015 koje je predstavio Eurostat u junu 2018. i odnose se samo na privatni sektor, osim na one koji su zaposleni u poljoprivredi, finansijskim uslugama/uslugama osiguranja, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj pomoći i umjetničkim/zabavnim aktivnostima. Nijedna druga država eurozone ne može računati na tako fundamentalnu grupu mikro kompanija za zapošljavanje. Ovo kaže CGIA istraživački ured.
Paolo Zabeo, koordinator Ureda za istraživanje, izjavljuje:
“Procjenjujemo da je najmanje 70 posto ovih vrlo malih poduzetnika radilo kao zaposleni prije pokretanja vlastitog posla. Iskustvo koje je bilo presudno za obuku i znanje ovih vlasnika preduzeća koji su, između ostalog, oduvijek imali odnos sa svojim radnicima zasnovan na stabilnosti, poštovanju i prijateljstvu. Vrijednosti koje su u osnovi izvanrednih rezultata zapošljavanja dobijenih ovim realnostima, u kojima zaposleni predstavlja resurs, a ne, kao što se često dešava u velikim kompanijama, običan broj”.
Kao što smo rekli, u italijanskim kompanijama sa manje od 20 zaposlenih radi 56,4 odsto zaposlenih u privatnom sektoru; prosek evrozone, međutim, iznosi 39,9 odsto, odnosno 16,5 procentnih poena manje od Italije.
Podjednako značajni su rezultati koje su objavile Francuska i Njemačka. Ako je u prvom slučaju incidencija 34,7 posto, u drugom čak pada na 30,5 posto. Pokazujući da u ove dvije zemlje privredu pokreću velika a ne mala preduzeća.
“Naše mikro kompanije – izvještava sekretar CGIA-e Renato Mason – predstavljaju okosnicu ekonomije naše zemlje i imaju veoma važnu društvenu ulogu. Nažalost, skoro uvijek ih primijetimo prekasno, odnosno kada ih više nema. Zatvaranje mnogih malih radnji i zanatskih radionica do kojih je došlo posljednjih godina, zapravo je učinilo historijske centre i, prije svega, predgrađa naših gradova nesigurnijim i manje pogodnim za život."
Pored velikog broja i izvanrednih implikacija na zapošljavanje, mikroproizvodne kompanije - koje čine milioni zanatlija, trgovaca, trgovaca i vrlo malih preduzetnika - su takođe važne za težinu prometa i dodanu vrijednost koju proizvode. Prema posljednjim podacima iz 2015. godine, italijanske kompanije s manje od 20 zaposlenih ostvarile su 1.071 milijardu prometa, što čini 35,9 posto ukupnog nacionalnog prometa. Što se tiče dodane vrijednosti, odnosno bogatstva proizvedenog u zemlji, ove vrlo male aktivnosti ostvarile su 286 milijardi eura, što je 9,9 posto ukupnog nacionalnog iznosa.
I dalje po pitanju posla, Istraživački ured CGIA-e je procijenio i trend broja zaposlenih i nezaposlenih koji se očekuje u drugoj polovini ove godine. Prema prognozama koje su prije ljeta formulisale Evropska komisija i Prometeia, u posljednjih 6 mjeseci ove godine trebali bismo zabilježiti, u odnosu na isti period 2017. godine, 36 hiljada više zaposlenih (+0,2 posto) i 25 hiljada više nezaposlenih manje (-0,9 posto).
Pozitivni znaci koji će nam, uprkos usporavanju BDP-a, omogućiti da broj zaposlenih ljudi dovedemo na 23.174.000 jedinica, premašivši maksimalnu tačku od 23.112.000 jedinica dostignute u 2008. Broj ljudi koji traže posao će, međutim, pasti na 2.800.000, 2007. Broj nezaposlenih, koji je i dalje veći od milion i po nezaposlenih koje smo izbrojali XNUMX. godine, odnosno godinu prije krize.
Iako opći scenario ima tendenciju da bude pozitivan, mnoge korporativne krize i dalje ostaju otvorene. Naime, od 30. juna u Ministarstvu ekonomskog razvoja bilo je 144 stola, sa najmanje 189.000 uključenih radnika. Od ovih kompanija, 31 je potpuno ili djelimično prestalo sa radom u Italiji radi preseljenja u inostranstvo. Na kraju, podsjetimo da su najkritičnije situacije s kojima će se ministar Di Maio morati suočiti u narednim sedmicama su Alitalia, Almaviva, Bekaert, Ilva i Italiaonline (bivši Pagine Gialle).