Ako naša mala i srednja preduzeća imaju ukupno poresko opterećenje od 59,1 posto dobiti, web multinacionalke prisutne u Italiji, odnosno podružnice ovih privrednih giganata lociranih u našoj zemlji, bilježe poresku stopu od 33,1 posto. Oba podatka odnose se na 2018. Koordinator istraživačkih ureda CGIA Paolo Zabeo navodi:
“S obzirom na to da su podaci uzeti iz različitih izvora, dakle neuporedivi sa strogo naučne tačke gledišta, ipak je uvjerljivo vjerovati da je porezno opterećenje malih poduzeća gotovo dvostruko veće od tehnoloških divova prisutnih u Italiji. Nepravda koja vapi za osvetom, ne toliko zato što ova druga imaju relativno nisko fiskalno opterećenje, koliko zbog činjenice da je teret poreza i doprinosa na naša mala i srednja preduzeća među najvećima u Evropi”.
Zapravo, među zemljama eurozone, podaci Svjetske banke nam govore da samo Francuska (sa 60,7 posto) bilježi veće porezno opterećenje na dobit kompanija od naše, u poređenju sa prosjekom od 19 zemalja koje koriste jedinstvenu valutu od 42,8 posto. . Posljednja brojka je za više od 16 procentnih poena niža od prosjeka u Italiji.
“Ako smo manevrom odobrenim prošle sedmice izbjegli povećanje PDV-a – izjavljuje sekretar Renato Mason – do kraja ove godine Vlada će morati pronaći još 20 milijardi eura kako bi izbjegla da se od 1. januara 2021. PDV i akcize na gorivo. Drugim riječima, čak i sljedeći budžet je većim dijelom već vezan ovom veoma važnom opredijeljenošću i stoga će biti vrlo teško povratiti druga sredstva za smanjenje poreza na porodice i preduzeća u jednako značajnoj mjeri”.
Stoga se na horizontu čini izuzetno teškim zamisliti reformu koja bi značajno smanjila porezno opterećenje, posebno za preduzeća. Operacija koju bi većina cijenila, posebno oni poduzetnici koji svoje proizvode izvoze širom svijeta i svakodnevno su pozvani da se takmiče sa stranim konkurentima koji mogu imati koristi od nivoa oporezivanja i birokratskog ugnjetavanja znatno nižeg od našeg.
Da se vratimo na početno poređenje, koji su razlozi zbog kojih italijanske podružnice glavnih web multinacionalnih kompanija mogu imati koristi od poreske stope od 33,1 posto? Iz prostog razloga što se polovina dobiti prije oporezivanja oporezuje u zemljama sa povlaštenim oporezivanjem čime se obezbjeđuju poreske uštede koje su se u periodu 2014-2018. približile ukupno 50 milijardi eura.
Međutim, nisu samo strani web giganti ti koji koriste prednosti poreznih olakšica koje daju mnoge zemlje. Čak i veliki italijanski igrači već godinama prenose svoju glavnu registrovanu kancelariju, ili podružnicu, u inostranstvo. Riječ je, na primjer, o FCA, Eni, Enel, Ferrero, Telecom, Saipem, Luxottica Group, Illy itd.
Mnoge holding kompanije u našoj zemlji odlučile su da se presele u Holandiju, na primer, jer je u ovoj zemlji moguće imati koristi od veoma povoljnog korporativnog zakonodavstva – koje omogućava istorijskim akcionarima da imaju duplo više glasova na skupštini, metod koji im omogućava da se bolje brane od mogućih preuzimanja od stranih investitora - i od veoma izdašnog poreskog tretmana koji holandska vlada rezerviše za svaku veliku kompaniju koja je voljna da otvori svoje poresko sedište u Amsterdamu.
Ovim poslovanjem, formalno besprijekornim sa fiskalno-korporativne tačke gledišta, smanjena je poreska osnovica onih koji plaćaju porez u Italiji, kažnjavajući posebno mala preduzeća koja, za razliku od velikih kompanija, nemaju mogućnost da napuste njihove torbe i prtljag i preseliti se negdje drugdje.
Kao što smo ranije vidjeli, pored toga što ima jedno od najvećih poreskih opterećenja za preduzeća u Evropi, Italija je, zajedno sa Portugalom, zemlja u kojoj je plaćanje poreza najteže. Ponovo prema podacima koje je nedavno predstavila Svjetska banka (Doing Business 2020), potrebno nam je 30 dana u godini (što je jednako 238 sati) da prikupimo sve informacije potrebne za obračun dospjelih poreza; da popuni sve poreske prijave i dostavi ih Finansijskoj upravi; da izvršite plaćanje putem interneta ili kod nadležnih organa.
U Francuskoj, jedinoj zemlji EU sa većim poreznim opterećenjem od naše, potrebno je samo 17 dana da se birokratski zadaci koji proizilaze iz plaćanja poreza završe, dok je prosjek eurozone 18 dana. I u ovom poređenju podaci dolaze od Svjetske banke, koja za svaku zemlju ispituje srednje preduzeće (društvo sa ograničenom odgovornošću), u drugoj godini postojanja i sa oko 60 zaposlenih. Referentna godina je 2018.
