Francuski predsjednik Emmanuel Macron primio je 9. marta libijskog generala Khalifu Haftara, zapovjednika samoproglašene Libijske nacionalne armije (LNA) u Elizejskim zemljama, na tajni sastanak koji čak nije ni bio uključen u dnevni red. Novine "Le Monde" to izvještavaju. Izvori bliski dosjeu dali su do znanja da je posjeta libijskog generala dio francuskog projekta, odlučnog za provođenje odluka donesenih na samitu u Berlinu 19. februara, koji "za sada nije donio ništa". Haftar nastavlja borbu koju podržavaju Rusija i Saudijska Arabija. Takođe, prema francuskim izvorima, general bi bio spreman prihvatiti odredbe sadržane u dokumentu priloženom Berlinskoj deklaraciji koji su izradile Ujedinjene nacije, a koji definira uvjete prekida vatre i koji daje naznake za demontiranje oružanih grupa. Obaveze koje je preuzeo general imaju relativnu vrijednost, ali Francuska u ovom trenutku želi povećati udaljenost između njega i Moskve. Među ciljevima Pariza je i deblokada naftnih bušotina Cyrenaica, koje su Haftarove snage blokirale od sredine januara. Danas Pariz pokušava "zasititi politički prostor kako bi pomogao Libijcima da se izvuku iz tursko-ruske igre", kaže francuski izvor. Kako bi uravnotežio Haftarovu posjetu, Pariz će 17. marta primiti Fathija Bachaghu, ministra unutrašnjih poslova vlade libijskog nacionalnog sporazuma predvođenog premijerom Fayezom al Sarrajem.
Haftar bi također prihvatio održavanje "međulibijske konferencije" za političko rješenje ", pod pokroviteljstvom UN-a, precizira francuski izvor. Nakon Pariza, maršal Haftar očekuje se u Berlinu, gdje će se u utorak 10. marta sastati s kancelarkom Angelom Merkel. Francuska strategija je povećati rastojanje između Haftara i Moskve. Elizejska jezera također zagovara kompromis oko ugljikovodika: očekuje se da će Haftar ukloniti blokadu bunara Cyrenaica (Istok) u zamjenu za ravnopravniju raspodjelu prihoda od nafte među libijskim regijama, bez prolaska kroz Centralnu banku Tripolija
Turci su u međuvremenu prebacili između 3.000 i 4.000 sirijskih plaćenika u Libiju kako bi podržali vladu na čelu s Fayezom Al Serrajem, ali su angažirani i u Idlibu u Siriji. Haftar bi želio iskoristiti brojne turske obveze da pomiče vode u svoju korist, piše Le Monde.
Za Emmanuela Macrona, libijski dosije je uvijek imao neizvjesne konotacije. U julu 2017. primio je dvojicu rivala, Sarraja i Haftara, u La Celle-Saint-Cloud, također tom prilikom su se obvezali na "prekid vatre", prvi iz niza. U maju 2018. godine u Parizu su dvojica muškaraca, zajedno sa predsjednikom Predstavničkog doma Aguilom Salehom i predsjednikom Državnog vijeća Khaledom AlMechrijem, odobrila „inkluzivnu mapu puta“. Horizont je bio održavanje predsjedničkih i zakonodavnih izbora. Ovaj postupak pomirenja od tada nije donio ništa. Maršal Haftar tada je dočekan u Elizejskoj palači u maju 2019. Macron ga je zamolio da "radi na uspostavljanju prekida vatre i nastavku političkih pregovora". No, šef samoproglašene libijske nacionalne vojske pokrenuo je ofanzivu na Tripoli, pokazujući da uopće nije sklon kompromisima. Početkom marta, specijalni izaslanik UN-a, Ghassan Salamé, dao je ostavku, umoran od viđenja stranog miješanja u ionako složeni međlibijski sukob. Danas Pariz pokušava "zasititi politički prostor kako bi pomogao Libijcima da se izvuku iz turske igre", prema francuskom izvoru. U ovoj perspektivi, glavni gradovi regiona - poput Alžira - mogli bi pomoći i igrati vodeću ulogu.