„Omamurnili smo, uspeh proteklih godina naveo nas je da pomislimo da možemo da idemo po svetu pričajući priče na pomalo naivan način. Ova vinska zemlja nije u stanju da se opiše na jedinstven način. Danas moramo pronaći način da se okupimo, moramo centralizirati način razgovora o vinu - danas delegiran regijama - kao što je to učinila Francuska. Sredstva postoje, ali mi sami sebi nanosimo štetu jer birokratija ne zna kako da upravlja njima i moramo biti dovedeni u poziciju da barem dobro potrošimo novac. Naša je zemlja vina, dok je Francuska zemlja sa vinskim područjima. Moramo se vratiti na dovođenje lopte u centar, rekavši da je Italija zemlja vina i da je našla vozača kojeg predstavljaju talijanski restorani u svijetu, ali danas to više nije tako: restorani često imaju samo italijansko ime, i postoji potreba za porukom u zemlji u kojoj vino postaje kamen temeljac svijeta ljepote, gastronomije i vina”. Tako je Sandro Boscaini, vlasnik Masi Agricole i predsjednik Federvinija, tokom okruglog stola pod nazivom "Italijansko vino: bijelo ili crno?" koji se održava u Wine2Wine i održava se, sa očekivanim krajem danas, u Veronafiere. Na okruglom stolu su učestvovali i Ernesto Abbona, predsjednik Vinarskog saveza Italije, Ruenza Santandrea, predsjednica vinske sekcije Saveza zadruga u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i Matilde Poggi, predsjednica Italijanske federacije nezavisnih vinara.
Očigledno su i druga važna imena u italijanskom vinu također izrazila svoje mišljenje o ovoj temi. Ernesto Abbona kaže: „Reprezentacija Italije se veoma razlikuje od francuske. Nažalost, i danas je naša zemlja zbir regija koje stvaraju distribuciju i fragmentaciju resursa. U ovom sektoru moramo se vratiti na nagrađivanje meritokratije: oni koji ne ostvare ciljeve ne bi trebali dobiti sredstva”.
Matilde Poggi bi „vrlo dobro videla jednu kompaniju u vlasništvu javnog i privatnog sektora koja se bavi promocijom vina iz celog sveta, po francuskom modelu. Svakako postoji potreba za krovnim brendom koji bi mogao prodati sistem zemlje."
Ruenza Santandrea kaže: „Slažem se sa hipotezom o jedinstvenoj kompaniji za promociju, ali bilateralni sporazumi koje treba razviti sa Evropskom unijom su takođe fundamentalni. Više ne moramo ići nekim posebnim redom u promociji, potreban nam je veliki događaj u Aziji posvećen Made in Italy. Događaj poput ovog koštao bi manje od mnogih drugih malih inicijativa."
Problem je što ove godine našu zemlju na vrhu top-lista prestiže Francuska. Zatim, tu je i činjenica da italijansko vino nije baš privlačno u Kini, sa samo 6% u poređenju sa 40% u Francuskoj koja se takođe prodaje po višoj cijeni. Zatim su u Kini svi lanci doveli vino do velike distribucije. „Moramo se fokusirati na našu različitost, mi u Evropi moramo više računati“, navodi Poggi.
I upravo u tom smjeru Abbona podsjeća da je „ministar Kalenda učinio neke važne stvari, kao i podsekretar Scalfarotto. Naš problem – naglašava Abbona – je što nam treba vremena, a u našoj zemlji ljudi prebrzo napreduju”. Ukratko, problem je politika. I s tim u vezi Boscaini dodaje da "sredstva postoje, ali škodimo sebi i pred Proseccom" i njegovim uspjehom "postoji tvrda srž mirnih vina koja ne idu baš najbolje. Zatim tu su tržišta koja nas moraju poznavati“, nastavlja Boscaini. Abbona dalje ističe da Italija ima stotine, ako ne i hiljade vinara, koji također kaže: „Francusko vino predstavlja luksuz, mi predstavljamo vino srednje klase koja vino ocjenjuje ne samo zbog imidža“. Ali „mi Italijani smatramo da je veoma teško stvoriti sistem“, odgovara Poggi. Toliko da je prosječna cijena sada 2,64 eura u Italiji i 5,68 u Francuskoj. A prema najnovijim podacima Nomisme, koje je istakao Denis Pantini, za 10 godina izvoz je porastao za 74%, pjenušavih vina, posebno Prošeka za preko 400%, za 5 godina priliv turista vođenih vinom u Montalcino porastao je za 120% , Barolo +64% i Valpolicella +54% ili udvostručiti organsku površinu italijanskog vinograda za 5 godina (+96%). S druge strane, kritični aspekti postaju sve nejasniji: kao što je nedavni gubitak, u korist Francuske, primata u vrijednosti na prvom uvoznom tržištu u svijetu, Sjedinjenih Država, ili slabost Bel Paesea u Kina (5,6% udjela na tržištu u 2016., u poređenju sa 42,3% u Francuskoj) i na gotovo svim tržištima u razvoju, patuljastost poduzetničkog tkiva, 'kriza rasta' mirnih vina i prije svega pitanje prosječne cijene, prepolovljeni su u odnosu na u odnosu na vodećeg konkurenta, Francuske.
Ne uzimajući u obzir da se naše prisustvo u Njemačkoj već nekoliko godina smanjuje, au Ujedinjenom Kraljevstvu je upitnik Brexita, ukratko, izvoz italijanskog vina se smanjuje. Srećom, u velikim brendovima postoji 19 kompanija koje rade zajedno i "uspevaju da rade dobro", zaključuje Boscaini, drugi je Italia del Vino Consorzio, a tu je i Vinitaly i drugi. Tražim, na kraju konstatuje, da nema oklevanja birokratije."
Za Denisa Pantinija, šefa Nomisma-Wine Monitora: „2017. će se pamtiti kao godina preticanja. Ojačana sada konsolidovanim ekonomskim oporavkom, međunarodna trgovina vinom zaključit će godinu s rastom vrijednosti od više od 5% u odnosu na 2016., također podstaknuta impresivnim oporavkom Rusije koja je porasla za 40% u prvih 9 mjeseci, od još jedan sprint iz Kine sa +14% u listopadu i koji definitivno istiskuje Njemačku sa treće stepenice postolja vodećih uvoznih tržišta, kao i sa potvrde zdravstvenog stanja SAD-a koje iznosi +8% u septembra, gdje je, međutim, svjedok prestizanja francuskog vina u odnosu na italijansko, uglavnom zbog povratka u Champagne i eksplozije u prodaji rosés de Provence”.
Foto: google