Sve ima cijenu. Makron nam je napravio "paket", da ostanemo u napuljskom okruženju. Deblokiranje zajedničkog preduzeća Fincantieri Stx France, novi, ambiciozniji evropski budžet i preraspodjela migranata, glavne su mjere sporazuma između francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i talijanskog premijera Giuseppea Contea tokom samita u Napulju. Možda postoje i neka obećanja ispod stola o Libiji na horizontu.

Tek danas je Il Foglio objavio vijest da je odlučeno i o stvaranju jednog Task Force Takuba koja će sa francuskim i italijanskim vojnicima biti odgovorna za "razvoj" snaga bezbednosti zemalja Sahela. Teška obaveza za našu vojsku, Sahel je onaj pojas sušne teritorije u Africi gdje su ekstremističke grupe poput Islamske države, ali postoje i frakcije povezane sa starom gardom Al Kaide, pronašle svu snagu koja im je bila potrebna u posljednjih nekoliko godina. dvije godine.nemaju više u Siriji i Iraku. Francuska je dugo željela da povuče dio svojih trupa iz Sahela kako zbog velikog broja francuskih mrtvih zabilježenih tokom godina, tako i zbog godišnjeg troška misije od 5 miliona eura.

Fanatici su, precizira Il Foglio, uključeni u kampanju masakra nad civilima i napada na vojsku koja se intenzivira iz mjeseca u mjesec, a Trumpova administracija je upravo najavila da će povući veliki dio američkog kontingenta i stoga napustiti francuske da obuzda krizu.

Francuska pokušava da uradi ono što se obično radi u ovim slučajevima: ojača trupe lokalnih zemalja i udari ekstremističke grupe u napadima specijalnih snaga kad god je to moguće. A evo vijesti o stvaranju Task Force Takuba i mogućem italijanskom angažmanu – koji bi stigao baš u trenutku kada razmišljamo o smanjenju kontingenata u drugim područjima, vidi Afganistan. Kao što je rečeno, ako postoji dovoljna stabilnost u mnogim drugim sektorima, od južnog Libana gdje za sada Izrael i Hezbolah grupa ne ratuju jedni protiv drugih do Afganistana gdje se priča o (malo vjerovatnom) miru koji bi omogućio strane vojnike da se vratim kući, Sahel je veoma surov krajolik gerilskog ratovanja. Italija, uz veliku diskreciju, već ima mali kontingent na licu mjesta, u Nigeru, gdje se vojnici, međutim, uglavnom bave borbom protiv trgovine migrantima. Nova misija bi, međutim, bila antiteroristička, uz korištenje specijalnih snaga na terenu.

Operacija Barkhane

Operacija “Barkhane” je trenutno najveća vanjska operacija francuske vojske sa oko 4.500 vojnika raspoređenih u sahelsko-saharskom pojasu, području veličine Evrope. Vojska djeluje kao podrška nacionalnim vojskama koje se bore protiv džihadista povezanih s grupom Islamska država ili Al-Kaidom. U avgustu 2014. godine, Barkhane je naslijedio još jednu operaciju, nazvanu Serval, pokrenutu 2013. Ukupno je 38 francuskih vojnika izgubilo život tokom obje (deset tokom Servala i 28 tokom Barkhanea). Prošlo je više od 30 godina otkako je francuska vojska pretrpjela tako tešku krv, od napada Drakkar u Libanu 1983. godine, kada je 58 padobranaca izgubilo život.

Sahel je danas jedna od najnestabilnijih regija na planeti u kojoj teroristički pokreti, kriminalne ekstremističke organizacije i teritorijalni ratovi destabilizuju ionako krhke i neizvjesne ravnoteže. Džihadistički terorizam, rođen kao preseljenje Al Kaide i Islamske države, čini se da je sve kohezivniji i organizovaniji i da ima jedan cilj: destabilizaciju vlada u regionu.

Rođenje Islamska država Velike Sahare, osnovana od Adnan Abu Walid al-Sahraoui i priznat od strane DAEŠ-a u oktobru 2016., trenutno koncentriše svoje snage protiv antiterorističkog saveza u regionu: G5-Sahel. To je regionalna organizacija čiji je dio 5 država: Burkina Faso, Čad, Niger, Mali i Mauritanija. Rođen 16. februara 2014. godine, ima za cilj da se, kroz saradnju između ovih država, suoči sa izazovima prisutnim u regionu: ilegalna trgovina ljudima, terorizam, emigracija do klimatskih promjena, s ciljem borbe uglavnom protiv džihadističke prijetnje.

Al-Sahraoui je najavio da organizacija djeluje uglavnom u “trogranično područje” (Mali, Burkina Faso i Niger) kako bi spriječili stabilizaciju Oružanih snaga G5, sarađujući s pokretima pro-Kaide. "Naša braća Iyad Ag Ghaly i drugi mudžahedini brane islam kao", rekao je al-Sahraoui, pozivajući se na vođu pokreta Tuarega Ansar Dine je povezan s Al Kaidom. Odnosi između dvije džihadističke galaksije prisutne u Sahelu su vrlo neizvjesni ali prijetnja koju predstavljaju G5 i međunarodne misije možda je nagnala ova dva entiteta da izgrade zajednički front. Sam osnivač, prije nego što se pridružio Islamskoj državi, bio je jedan od glavnih eksponenta džihadističke grupe Al-Kaida al-Mourabitun i nakon njegovog pristupa Al Bagdadi je odmah odbijen od strane Belmokhtar. Islamska država Velike Sahare preuzela je odgovornost za niz napada poput onog u oktobru 2017. u Nigeru u kojem su poginula 4 američka vojnika i 5 nigerskih vojnika.

Teroristički pokreti su zavladali u ovoj pustinji pijeska i vakuuma moći, gdje su međunarodni akteri intervenirali s ciljem obnove sigurnosti u regionu. 2013. godine, sa završetkom rata u Maliju, Ujedinjene nacije su rasporedile Multidimenzionalna integrisana misija Ujedinjenih nacija u Maliju (MINUSMA) čija je svrha da podrži političku stabilizaciju u zemlji, garantuje poštovanje ljudskih prava i zaštitu civila.

Rezolucijom 2364 produžen je mandat misije do juna 2018. uz prisustvo 13.200 vojnika i 1.920 policajaca. Rezolucijom 2359 od 21. juna 2017. Vijeće sigurnosti je odobrilo stvaranje Združene snage FC-G5S, koji predviđa raspoređivanje 5.000 ljudi na teritoriji kako bi se pomoglo postizanje mira i sigurnosti u regionu, kao podrška oružanim snagama 5 sahalijskih država.

Srednjoročno bi trebalo da predstavlja a izlazna strategija za francuske snage prisutne na teritoriji. Snage za sekuritizaciju Liptako Gourma, koje su u januaru 2017. godine stvorile Burkina Faso, Mali i Niger i koje su potom odobrile Zajedničke snage, integrirane su u Zajedničke snage. Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije (AUPSC) koji je dogovorio mandat. Glavni ciljevi FC-G5S su: borba protiv terorizma i trgovine drogom; doprinose obnovi državne vlasti i povratku raseljenih lica i izbjeglica; olakšati humanitarne operacije i pružanje pomoći pogođenom stanovništvu; doprinijeti implementaciji razvojnih strategija u regiji G5 Sahel.

Djeluje uglavnom u tri ključna područja:

• zapadnom području do granica između Malija i Mauritanije;
• u centralnom dijelu tj Liptako Gourma regija, poznato i kao "trogranično područje" između Malija, Nigera i Burkine Faso, gdje djeluju glavni teroristički pokreti i gdje je stacioniran veći broj vojnih snaga;
• u istočnom području al granica između Nigera i Čada.

Prisustvo Evropske unije u Sahelu od 2011. godine karakteriše sveobuhvatan pristup, tzv. Sahelska strategija, koji uključuje podršku zemljama u regionu u odgovoru na sigurnosne i razvojne izazove. The Regionalni akcioni plan Sahela sastoji se od implementacije Sahelske strategije i ima četiri prioriteta: obuzdavanje i sprječavanje radikalizacije; stvoriti bolje uslove za život i zapošljavanje mlađih generacija; migracioni tokovi; kontrola nelegalne trgovine i organizovanog kriminala.

Nakon toga, misije su pokrenute 2012. i 2015. godine Eucap Sahel Niger da podrži lokalne oružane snage u borbi protiv terorističkih pokreta i organizovanog kriminala e Eucap Sahel Mali da podrži centralnu vlast u rekonstrukciji ustavnog i demokratskog poretka zajedno sa misijom EU za obuku u Maliju (EUTM). Od 2014. ojačana je podrška G5 Sahelu kao ključnom partneru u stabilizaciji regiona, izdvajanjem 50 miliona eura za Zajedničke snage G5 Sahel. Konačno, 23. februara posljednja konferencija o Sahelu održana je u Briselu kako bi se ocijenili uticaji intervencija na region i potvrdile preuzete obaveze, kao što je Fond EU za hitne slučajeve za Afriku, gdje je dodijeljeno 8 milijardi eura.

Današnja italijanska misija u Nigeru

Italijanska vojna intervencija u Nigeru dio je šireg evropskog i međunarodnog okvira podrške vojnim i policijskim snagama G5 Sahela. U januaru 2018. Komora je odobrila uredbu o vojnim misijama, koja predviđa smanjenje italijanskog prisustva u Iraku i Afganistanu i povećanje broja operacija u Africi, posebno u Libija i Niger, gdje će biti prisutno 400, odnosno 473 vojnika.

Italija prvi put djeluje u ovoj zemlji i kontingent će podržati američke i francuske snage koje su već prisutne na teritoriji, kako bi ojačati kontrolu granica i glavnih migratornih ruta. Radi se, dakle, o misiji koja ima za cilj obuzdavanje ilegalne migracije počevši od zemlje porijekla koja se fokusira na područje sjeverno od Nigera na granici s Libijom, odakle prolazi 80% ilegalnog migratornog prometa usmjereno je ka Evropi.

Čini se da se fokus na pitanje migracija u Italiji, kao i u Francuskoj, pomjera sve južnije i zato je prisustvo u Libiji i Nigeru ključno za ove dvije zemlje u svrhu kontrole migratornih tokova i suzbijanja ilegalne trgovine. oružja, droge i ljudskih bića.