(autor Massimiliano D'Elia) Put spasa za sve krize preko granice je predsjednik Republike Sergio Mattarella. Sve češće se čelnici drugih zemalja obraćaju Kvirinalu kako bi riješili i ublažili "sramne" situacije. Francuski predsjednik Macron ovoga puta nije oklijevao ni trenutka i okrenuo se italijanskom predsjedniku da pronađe nit razumnosti na kojoj će ukočiti istorijske odnose, da kažem „izuzetne“ Francuze, između Francuske i Italije.
Tokom telefonskog razgovora Makron je izrazio želju da Matarela bude njegov gost u Jelisejskoj kući. Matarela je, naravno, prihvatio poziv i izrazio žaljenje zbog povlačenja francuskog ambasadora iz Rima. Zatim u večernjim satima vijest da će se transalpski ambasador uskoro vratiti u Italiju.
Francuski diplomatski izvor je tada želeo da razjasni: “Naš gest nikada nije bio protiv italijanskog naroda, već reakcija zbog neprihvatljivog ponašanja pojedinih članova aktuelne vlasti”. Ambasador Christian Masset je još uvijek u Parizu na nizu institucionalnih imenovanja. Sutra će se sastati s ministricom Elisabeth Borne, kolegom Danila Toninellija, kako bi razgovarali o trnovitom pitanju TAV-a.Nastavit ćemo s vremena na vrijeme imati različite stavove o nekim dosijeima, zaključuje francuski diplomatski izvor - ali se nadamo da će sada biti veća svijest da se rješavanje problema mora tražiti zajedno".
Ako je zakrpa s Francuskom zakrpljena, odnos s njenim dugogodišnjim saveznikom, Sjedinjenim Državama Donalda Trumpa, mogao bi postati vrlo trnovit. Di Maio će za mjesec dana otići u zvaničnu posjetu SAD-u. Prilika će biti primamljiva za Trumpovu administraciju da zatraži potrebna pojašnjenja o F35 i nekim glasinama o podršci Maduru, kao i o italijanskom povlačenju iz Afganistana.
Osovina Mattarella-Moavero Milanesi, dakle, radi u sjeni i daleko od retorike čelnika žuto-zelene vlade u pokušaju da zadrži zemlju među nacijama koje se računaju na evropskom i globalnom nivou. Barem su ovo pretpostavke, kasnije demantirane činjenicama: Veoma "neprijatna" je činjenica da su, dok je Makron razgovarao telefonom sa Matarelom, francuski borci Mirage sleteli u bazu N'jamena nakon desetak dana neprekidnog bombardovanja na jugu Libije. Vojna kampanja, piše La Verità, izvedena je u tišini i, štoviše, nije bila dogovorena sa Italijom. Francuska bombardovanja su okončana čim je general Khalifa Haftar zauzeo najvažnije naftno polje u Libiji, Saharu, koje se nalazi u Fezzanu, upravo tamo gdje Italija ima mnogo interesa i prisutna je sa Enijem.