Duel na daljinu na ESM-u, na Evropskom fondu državne štednje.

“Salviniju, ako je čovjek od časti, kažem ovo: idi u tužilaštvo i podnesi žalbu. Nemam imunitet jer nisam poslanik. On to ima i već je to iskoristio u slučaju Diciotti. Sada, ovaj put, jer ću ga tužiti za klevetu, nemoj to više iskorištavati."

„Gospodin Conte mora stati u red i uzeti kartu, gospođa Carola i gospođa Cucchi su prve“, odgovorio je bivši ministar unutrašnjih poslova, napominjući to „Sve veća arogancija narodnog advokata podseća na frazu markiza del Grila: „Ja sam ja, ti nisi govno“. Ima grižnju savjesti djece uhvaćene s rukama u tegli za kolače."

Obračun u ponedjeljak u Montecitoriu, kada će premijer, Giuseppe Conte, podnijeti izvještaj parlamentarcima. Trenuci vrlo visoke napetosti dogodili su se kada je premijer, optužen da je lažov, naredio lideru Lige, Matteu Salviniju, da ga tuži za klevetu.

Šteta je što Matteo Salvini u ponedjeljak neće moći odgovarati u Domu, kao senator, već će svoje misli povjeriti nekom od svojih lojalista koji sjedi u Domu. Đuzepe Konte namerava da pokaže da je Liga tokom godine vlade bila pravovremeno informisana i da konačni tekst ne odbacuje rezoluciju parlamenta izglasanu 19. juna u kojoj se od žuto-zelene vlade traži da radi u interesu Italije. Matteo Salvini je sinoć učestvovao u Del Debbiovom programu Diritto e Rovescio i izjavio da još uvijek ima tekst poruke između njega i premijera Contea u kojoj je ponovio da sporazum o ESM-u nije trebao biti potpisan.  

Giuseppe Conte želi pokazati da u pravnoj državi "poruke" nisu ništa validnije od parlamentarnih akata. Drugo pitanje je stav Pokreta koji je nakon jučerašnje bliske interne diskusije odlučio pomoći Conteu poboljšanjem teksta, a istovremeno iskazujući maksimalno povjerenje samom premijeru i ministru Gualtieri. 

Linija Giuseppea Contea na pakovanju. Kako piše Messaggero, Conte ostaje čvrst na liniji nekoliko puta navedenog paketa. Reforma spašavanja je važan element zajedno sa budžetom eurozone i, prije svega, bankarskom unijom. Zato što smo počeli da radimo na mehanizmu koji već postoji, a koji bi i dalje ostao da se ne reformiše. 

Potrebno je napisati preciznu mapu puta koja nije samo vremenska, već koja isključuje, na primjer, neke prijedloge bankarske unije. Počevši od onog koji je nedavno iznio njemački ministar finansija Olaf Scholz. Više nego na tekstu reforme, u Palazzo Chigi kao i u Ministarstvu ekonomije, radi se na paralelnim putevima: mapa puta koja omogućava da se reforma ESM-a uključi u „paket“ sa definisanim konturama, te integracija ili korekcija nekih aneksa reformi koji sve više, u politici zajednice, integrišu i orijentišu glavni tekst. 

Giorgia Meloni, lider Fdi-ja, rekao je da se opredjeljenje ne može potvrditi za fond kojem Italija, ako bi ga trebalo spasiti, ne bi mogla pristupiti. 

Hajde da pričamo o Mesu

Članak iz Panorame pojašnjava naše ideje. ESM je međuvladina organizacija eurozone osnovana u 2012sa ciljem pomoći zemljama u ekonomskim poteškoćama. Kao da je ogroman novčani fond gde bogati ulažu više a siromašni manje i kada neko ima problema svinja se lomi. Ovako rečeno, čini se kao Kolumbovo jaje koje će nas sve spasiti, ali stvari su malo složenije.

Il MES ima budžet od 80 milijardi eura, od čega 27% dolazi iz Njemačke koji, po svoj prilici, nikada neće iskoristiti svoju ušteđevinu i stoga diktira pravila drugima. Nadalje, ESM izdaje hartije od vrijednosti uz garanciju država članica i stoga je u mogućnosti prikupiti do 700 milijardi eura na finansijskim tržištima.

Parametri za pristup MES-u

Problem je što za Države u teškoćama nije dovoljno podići prst i zatražiti pomoć od kuće, već da bi ušli u ono što izgleda kao oaza u pustinji, moraju se prijaviti za čitav niz uslova koji uključuju suze i krv.

Na prvom mjestu moraju prihvatiti nadzor tzv trojka komisija koju je konstituisao Evropska komisija, Evropska centralna banka e Međunarodni monetarni fond koja će imati zadatak da nadgleda sprovođenje niza nacionalnih reformi i promena koje nameće Evropa.

To su politički nepopularne mjere poput smanjenje javne potrošnje, povećanje poreza, novi zakoni o radu, nacionalizacija ili privatizacija entiteta, javne penzije i tako dalje. U praksi, Evropa je ta koja odlučuje o političkoj liniji zemlje u krizi. U vrijeme ESM-a su iskoristili prednost Grčka, Kipar, Portugal i Irska.

Reforma ESM-a

Već neko vrijeme se govori o reformi ovog Mehanizma, reformi koja ipak ide u dva suprotna smjera. THE Bogate zemlje (uglavnom one iz Sjeverne Evrope) traže veće garancije za kredite i čvršće veze kako manje jake nacije ne bi olako shvatile svoje finansijske obaveze znajući da će se ESM ionako pobrinuti za to, dok nacije potencijalno u teškoćama (uključujući Italiju) žele da se ruka Evrope drži dalje od narodnog suvereniteta.

Od početka 2018. natezanje konopa između "bogatih" i "siromašnih" (jednostavno rečeno) u evrozoni nastavlja se nesmetano u pokušaju da se poštena reforma koja ne guši nacije u teškoćama ali koja ne napada džepove jačih zemalja.

Među ključnim tačkama reforme su mehanizmi pristupa kreditima. Najzaduženije zemlje, među kojima je i Italija, zatražile su te linije ESM kredit iz predostrožnosti (koje se u tehničkom smislu nazivaju PCCL i ECCL) su odobrene čak i bez potrebe potpisivanja detaljnog sporazuma o nepopularnim reformama.

U konačnoj verziji ovaj zahtjev je prihvaćen, ali pod uslovom da to ispoštuju zemlje kojima je potreban pristup ESM-u parametrima iz Maastrichta a u stvarnosti od 19 zemalja eurozone čak 10 (tj. najzaduženijih, a time i onih kojima bi ESM potencijalno bio potreban) ne poštuje ove parametre. 

Umjesto toga, to je bila pobjeda "siromašnih". uvođenje tzv backstop za Jedinstveni fond za rješavanje, fond koji finansiraju evropske banke osmišljen da pomogne finansijskim institucijama u poteškoćama. Sada će ESM moći financirati Rezolucijski fond do 55 milijardi čineći banke sigurnijim.

A tu je i treća modifikacija, ona koju su osvojili "bogati" koju ne samo da Italija ne voli već i brine najslabije

Reforma pokušava da to olakša restrukturirati javni dug zemlje koja traži pomoć od ESM-a. To znači da će privatnici koji su pozajmili novac državama u krizi izgubiti dio ulaganja kada biće pokrenut paket pomoći sa složenim sistemom kupovine i prodaje državnih obveznica.

Ovo određuje da zemlja u teškoćama može vrati manje od onoga što duguje svojim poveriocima, ali to implicira da kreditori, svjesni većeg rizika svog kredita, na kraju traže kamatu koja je proporcionalno visoka stepenu težine dotične zemlje.