(autora Giuseppea Paccionea) Ne dijelim mišljenje o Wesam Ahmad, komentator televizijske stanice Al-Jazeera, koji je u intervjuu sa a Italijanske novine, tvrdi da “iza međunarodnog prava stoji volja Zapada" i koja se stoga smatra samo običnom maskom. Sećam se toga svakog kompanije ima niz pravila koja služe za regulisanje odnosa između pojedinaca koji su deo njega. Čak i Aristotel, u svom radu na Politica, želio je da odgonetne da je čovjek po prirodi određen da živi u ljudskoj zajednici, uspostavljenoj za postizanje nekog dobra.
Nije drugačije Sveti Toma Akvinski nego u njegovom čuvenom djelu Summa Theologiae tvrdi da “nihil est aliud quam quaedam rationis ordinatio ad bonum commune” (zakon nije ništa drugo do poredak razuma usmjeren na opšte dobro). Na kraju, kako da se toga ne setimo ubi societas, ibi ius, u smislu da je pravo, prije nego što bude norma, organizacija. Dakle, međunarodno pravo se ne može smatrati samo uobičajenim pravom cijele ljudske porodice i pokretačkom snagom međunarodnog društvenog života, već i pravnim poretkom međunarodnog društva kojeg karakteriziraju pravne norme koje su korisni mehanizmi za reguliranje suživota međunarodne zajednice. sa nadležnim državnim organom svake države.
Što se tiče poređenja koje je napravio Wesam Potpuno se ne slažem sa činjenicom da je međunarodno pravo korišteno u korist Ukrajine, a ne i za bliskoistočnu krizu. Objasniću. U Rusko-ukrajinska kriza Ponašanje Rusije je jasno evidentno, prelazeći od prijetnje ka agresiji manu militari Ukrajina, kršeći međunarodno pravo i Carta delle Nazioni Unite koji obavezuju države da se suzdrže od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države. Po ovom pitanju, cijela međunarodna zajednica često je pozivala Putina da poštuje međunarodno pravo; čak i Kina, koja ima odlične odnose sa Rusijom, istakla je važnost poštovanja principa nemiješanja u unutrašnje stvari jedne države.
U slučaju nedavne izraelsko-palestinske krize, treba napomenuti, prije svega, da se Izrael ne bori protiv palestinskog naroda, već protiv grupe Ḥamās(حركة المقاومة الاسلامية), Islamski pokret otpora, koji međunarodna zajednica smatra nedržavnim akterom, ali terorističke prirode. Natezanje konopa je između Hamas e Izrael i da palestinsko stanovništvo, kojim nažalost dominira ova teroristička grupa, nema nikakve veze s tim. Što se tiče okupacije Izraela, treba precizirati da je tačno da je pojas Gaze, sastavni dio palestinske teritorije, pod okupacijom, ali treba precizirati da je od 2005 izraelska vojska se povukla.
Kada neko smatra da međunarodno pravo ide u korist jednog a na štetu drugog, ja to smatram nečim zaista neprihvatljivim. Dopusti mi da objasnim. međunarodno pravo, prije svega humanitarni, smatrao je žalosna akcija di Hamas kao nelegitiman čin protiv Izraela, kao što je, na primjer, razbijanje kopnene blokade pojasa Gaze masakriranjem bespomoćnih civila, lansiranjem neselektivnih raketnih napada na izraelsku teritoriju, direktnim napadima na civile ili napadima s jedinom svrhom sijanja terora, seksualnog nasilja , mučenje civila i, na kraju, uzimanje talaca; sve zabranjeno međunarodnim pravom, tj I Dodatni protokol bilo koji IV Ženevske konvencije. Ove povrede dovode do odgovornosti Hamas iako je njegovo djelovanje potpuno protuzakonito i da su svi članovi odgovorni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Stoga međunarodno pravo ne priznaje niti legitimira ono što je ova teroristička organizacija učinila protiv građana Države Izrael.
Ipak, svejedno međunarodno pravo ne čini ustupke Izraelu koji je prekršio norme međunarodnog prava oružanih sukoba, kada je nakon nasilne agresije Hamas, odlučio se na potpunu opsadu pojasa Gaze kroz politiku blokiranja ulaska namirnica, odnosno dovođenja do izgladnjivanja civila, kao metode ratovanja koja je igrom slučaja inhibirana poznatim međunarodnim humanitarnim pravom koji izričito zabranjuje napad na imovinu. bitne za opstanak civilnog stanovništva, kao što su hrana i voda et al, što predstavlja ratni zločin. U stvari, in Statut of Međunarodni krivični sud, namjerno izgladnjivanje, kao način ratovanja, civila uskraćivanjem dobara neophodnih za njihov opstanak također je uključeno u sferu ratnih zločina, uključujući i dobrovoljno sprječavanje slanja pomoći predviđene Ženevskim konvencijama. Drugi aspekt se sastoji u činjenici da Izrael ne može podvrgnuti cijeli narod Pojasa Gaze kolektivnom kažnjavanju za djelo koje je počinila samo teroristička grupa Hamas, kako je utvrđeno u Haški propisi iz 1907 i Četvrta Ženevska konvencija iz 1949. Ovo se također odnosi na gubitak ljudskih života i civilnih struktura uzrokovanih masivnim bombardiranjem izraelskih vlasti. Tel Aviv se mora pridržavati kriterija predostrožnosti, razlikovanja i proporcionalnosti u bilo kojoj vojnoj operaciji u Pojasu Gaze, čije kršenje može dovesti do individualne odgovornosti za ratne zločine.
Konačno, može se otkriti da međunarodno pravo, strukturirano tako da zadrži niz zabrana koje se smatraju kamenom temeljcem ljudske porodice, nije instrument sa dvostrukim standardima, već predstavlja garantni ventil koji sprječava da buduće generacije završe u pošasti novi svetski sukob.
Međunarodno pravo, da zaključim svoj kratki govor, je super partes sa jedinim zadatkom da reguliše život i odnose koji postoje u međunarodnom društvu, u suštini sastavljenom od država, koje se smatraju subjektima međunarodnog pravnog sistema.
Pretplatite se na naše novine!