Pariz ne vari talijanski aktivizam u sjevernoj Africi i Haftarovo prisustvo u Rimu

(od Massimiliano D'Elia) Pariška implozija? Ne baš, ali afera s Italijom u posljednjih nekoliko sati čini Macronove noći krajnje besanim jer se nosi s nepredvidivim unutrašnjim političkim trzavicama i padom konsenzusa zbog sporne penzione reforme.

Francuska nije u stanju da probavi neke tačke po kojima je italijanska vlada na čelu Giorgia Meloni bilo bi kretati s uvjerenjem pokušati riješiti dugotrajne probleme, koji više nisu održivi. Hajde da pričamo o migrantima. S italijanskim gradovima koji se bore s očigledno nekontroliranim porastom delinkventnih pojava, naglašenim prisustvom neregularnih imigranata i sa prihvatnim centrima u lukama dolaska koji se sada urušavaju, Rim na sve načine pokušava podići ljestvicu pažnje fenomena, fenomena migracija, godinama je ostala u rukama samo Bel Paesea.

Iz tog razloga, aktivizam Italije tokom bilateralnih susreta sa zemljama Sjeverne Afrike, ne samo na sastanku sa libijskim generalisimusom Kalifa Haftar u Rimu je dotakla ponos i suštinu transalpskih rođaka, potresajući i Brisel koji ne može dozvoliti da Italija i Francuska svode svoje odnose na svađe, zbog izražene i očigledne nezainteresovanosti zajednice.

Pretplatite se na naše novine!

Čak i ispred Ugovor o Kvirinalu potpisanu između Rima i Pariza radi favoriziranja ekonomskog razvoja u različitim sektorima od zajedničkog interesa, diplomatska bomba koju je pokrenuo francuski ministar unutrašnjih poslova Darmian o imigraciji, rizikuje otkazivanje ili slabljenje odnosa u drugim važnim dosijeima kao što su oni o Libiji, Ukrajini i Timu Vivendiju.

Pariz nije prevario prisustvo generala Haftara u Italiji prije nekoliko dana, dok Rim još nije progutao nedostatak poziva na parišku trilateralu - Makron-Šolc-Zelenski. Zatim tu je dosije Tim i spin-off mreže, pri čemu su većinski francuski dioničari Vivendija za sada odbili sve ponude. Na sreću, ekonomsko-finansijske konvergencije koje treba ostvariti u Briselu o evropskim fondovima i fleksibilnosti i želja da se favorizuju industrijske politike od zajedničkog interesa i dalje ostaju usklađene.

Upravljanje migracionim tokovima je također goruće pitanje unutrašnje politike za francusku vladu jer je sam ministar Darmian predstavio novi okvirni zakon o imigraciji koji nikada nije zakazan u Parlamentu zbog izraženih podjela unutar većine na tu temu.

U međuvremenu, Evropski sud za ljudska prava osudio je Francusku za nečovječno i ponižavajuće postupanje prema porodicama i maloljetnicima bez pratnje, koji su danima bili zatvoreni u preventivnim pritvorskim centrima. Parizu je uvedeno jedanaest sankcija zbog kršenja prava ljudi na slobodu i sigurnost. Generalni direktor francuskog ureda za imigraciju i integraciju, Didier Leschi, napomenuo je da su od preko 42 hiljade ljudi koji su sletjeli u Italiju od početka godine, otprilike polovina državljani zemalja frankofonskog podsaharskog područja koji žele da uđu u Francusku.

Pariz ne vari talijanski aktivizam u sjevernoj Africi i Haftarovo prisustvo u Rimu